Sindrom kroničnog umora

Sindrom kroničnog umora (SKU) je najčešći naziv [1] za stanje, ili stanja, iscrpljenosti, o kojemu se malo toga zna, i nepoznatog je uzroka. Drugi nazivi za ovaj sindrom su: postviralni sindrom umora, benigni mijalgički encefalomijelitis, mijalgički encefalomijelitis, sidrom kroničnog umora i imunološke disfunkcije. Simptomi SKU uključuju bolove u mišićima i zglobovima po cijelom tijelu; kognitivne smetnje; kroničnu, ponekad veoma tešku mentalnu i fizičku iscrpljenost, te još neke druge karakteristične simptome koji se jave kod dotad zdrave i aktivne osobe. Umor je čest simptom mnogih bolest, no SKU je multisistemna bolest, i relativno je rijetka. [2] Dijagnoza se postavlja na osnovu većeg broja karakteristika, od kojih je najčešća teška mentalna i fizička iscrpljenost koja se pogoršava naporom, a traje najmanje šest mjeseci. Svi dijagnostički kriteriji zahtijevaju da simptomi nisu uzrokovani ni jednim drugim medicinskim stanjem. Pacijenti koji boluju od SKU mogu se žaliti i na druge simptome [3], kao što su mišićna slabost, kognitivna disfunkcija, imunološku preosjetljivost, ortostatsku netoleranciju (poremećaj autonomnog živčanog sustava koji se javlja kad osoba stoji), probavne smetnje, kliničku depresiju, slab imunološki odgovor, srčane i respiratorne smetnje. Nejasno je jesu li ti simptomi uzrokovani pridruženim bolesnim stanjima, ili pak imaju zajednički uzrok sa SKU.[4] Do potpunog ozdravljenja dolazi u samo 5-10% slučajeva.[5] Smatra se da je incidencija SKU u SAD 4 oboljela na 1000 odraslih.[6]

Iz nepoznatih se razloga SKU javlja najčešće kod osoba u četrdesetim i pedesetim godinama života, i to češće kod žena nego kod muškaraca. [7][8] Smatra se da je prevalencija SKU među djecom i adolescentima manja [5], no rezultati istraživanja o toj temi su proturječni. [9] Nema niti jedne medicinske pretrage koja bi bila široko prihvaćena kao dijagnostičko sredstvo za SKU. Iako brojne pretrage mogu donekle pomoći u postavljanju dijagnoze, sama dijagnoza SKU postavlja se isključivanjem svih ostalih dijagnoza, što se temelji pretežno na pacijentovoj povijesti bolesti i kriterijima simptoma.[10] Iako postoji opće slaganje da je SKU prijetnja zdravlju, kvaliteti života i produktivnosti oboljeloga, različite skupine liječnika, istraživača i boraca za prava pacijenata promoviraju različite nomenklature, dijagnostičke kriterije, hipoteze o uzroku, te liječenju; kao rezultat, postoje brojne proturječnosti o raznim aspektima ove bolesti. I sam naziv SKU je kontroverzan, jer, kako vjeruju laička udruženja i stručnjaci koji se bave ovom bolešću, trivijalizira ovu bolest, i zato nastoje promijeniti taj naziv.

Znakovi i simptomi

Početak

Većina slučajeva SKU počinje iznenada, [11] obično praćena bolesnim stanjem nalik gripa, "[4]; češće se javlja zimi,[12][13] znatan broj slučajeva počinje unutar nekoliko mjeseci nakon nekog težeg stresa. [11][14][15] Jedna australska prospektivna studija pokazala je da u skupini ispitanika koje su preboljele infekciju viralnim ili neviralnim patogenom postoji jedna podskupina onih koji udovoljavaju kriterijima za SKU, te su autori studije zaključili da je "postinfektivni SKU valjani model za istraživanje patofizioloških mehanizama koji uzrokuju SKU".[16] Ipak, ni točna prevalencija, niti prave uloge infekcije i stresa u razvoju SKU još uvijek nisu poznate. Dokazani su različiti potencijalni rizični faktori razvoja SKU, no "još uvijek nedostaje konačan dokaz koji bi upotrebljiv kliničarima".[17]

Simptomi

Najčešći dijagnostički kriterij i definicija SKU korište za istraživačke i kliničke svrhe objavio je američki Centar za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC).[3] The CDC definition of CFS requires two criteria be fulfilled:[18]

  1. Nova pojava (a ne cjeloživotna)neobjašnjivog, prezistentnog tjelesnog umora neovisnog o naporu, koji se odmorom ne popravlja bitno, te koji uzrokuje znatno smanjenje ranije razine aktivnosti.
  2. Četiri ili više sljedećih simptoma u trajanju od šest mjeseci ili dulje:
  • Oštećeno [pamćenje]] ili koncentracija
  • opće loše osjećanje ("malaise") nakon napora, pri čemu fizički ili mentalni napori uzrokuju "ekstremnu, produženu iscrpljenost i loše osjećanje"
  • San koji ne donosi odmor niti osvježenje
  • Mišićna bol(mialgija)
  • Bol u više zgolobova (artralgija)
  • Glavobolja nove vrste ili jačeg intenziteta
  • Upale grla, česte ili ponavljajuće
  • Bolno osjetljivi limfni čvorovi (na vratu ili pod pazuhom)

Kad se simptomi mogu pripisati drugim stanjima i bolestima, dijagnoza SKU se isključuje. CDC posebno navodi nekoliko bolesti čiji simptomi podsjećaju na SKU: "mononukleoza, borelioza (Lymeova bolest), lupus, multipla skleroza, fibromialgija, primarni poremećaji spavanja, jaka pretilost i teški depresivni poremećaji. I neki lijekovi mogu imati neželjene učinke koji oponašaju SKU."[18]

Razine aktivnosti

Pacijenti se žale na teško smanjenje razine tjelesne aktivnosti [19], s posljedičnom onesposobljenošću poput drugih medicinskih stanja praćenih umorom [20], kao što su: multipla skleroza, kasni stadij AIDS-a, lupus eritematozus, reumatoidni artritis, srčana bolest, završni stadij zatajenja bubrega, kronična opsttruktivna bolest pluća, te učinci kemoterapije.[21] Težina simptoma i onesposobljenosti jednaka je u oba spola[22]; u svih oboljelih javlja se jaka, onesposobljavajuća kronična bol,[23], no funkcionalni kapacitet oboljelih od SKU veoma se razlikuje od osobe do osobe.[24] Dok neki bolesnici vode relativno normalne živote, ostali su posve vezani uz krevet i nesposobni da brinu za sebe. Više od polovice oboljelih nesposobno je za rad, a gotovo dvije trećine zbog svoje bolesti ima smanjenu radnu sposobnost. Više od polovice oboljelih je na bolovanju, a manje od petine radi puno radno vrijeme. [10]

Mehanizam

Mehanizmi i patogeneza SKU su nepoznati.[5] rađena su istraživanja i ispitivane hipoteze o biomedicinskim i epidemiološkiml karakteristikama bolesti, uključivo oksidativni stres, genetsku predispoziciju,[25] infekciju virusima i patogenim bakterijama, abnormalnost hipotalamo-hipofizno-adrenalne osovine (iako nije jasno je li ona uzrok ili posljedica SKU), autoimunitet, imunološku disfunkciju, kao i mentalne i psihosocijalne činioce koji bi mogli uzrokovati ili doprinositi ovoj bolesti.[26] Neki oboljeli od SKU žestoko odbacuju bilo kakav utjecaj psiholoških činilaca i čvrsto vjeruju da njihovo stanje ima isključivo fizički uzrok.[27]

Psihološki činioci

Moguća uloga psiholoških činilaca u SKU je i nejasna, i prijeporna. U preglednom članku Prinsa i sur. tvrdi se da se SKU održava do u beskraj upravo time što se pacijenti fiksiraju na fizički uzrok svoje bolesti ili simptoma. U istom se članku citira istraživanje koje ukazuje da nedostatak podrške ili podupiranja bolesničkog ponašanja od strane bolesnikove socijalne mreže može kod nekih skupina oboljelih od SKU biti udruženo sa usporenim oporavkom.[28]

Iako su neurotičnost, introvertnost i ekstrovertnost ranije bili navođeni kao rizični činioci za razvoj SKU,[28] sistematsko istraživanje karakternih činilaca urodilo je zaključkom da, iako se čini da karakter često igra ulogu u SKU, teško je izvući opće zaključke ili potvrdu da veza između karakternih crta i SKU zaista postoji .[29] Uopće, nije dokazan niti jedan klinički koristan rizični činilac.[17]

Klasifikacija

Predložak:Main

Budući da ne postoje nikakve medicinske pretrage niti fizički znakovi na osnovu kojih bi se postavila dijagnoza SKU,[5] pretrage se koriste samo da bi se isključili drugi mogući uzroci simptoma.[30] Najčešće i najšire korišten [3] klinički i istraživački opis SKU jest CDC definition objavljena 1994.[30] Definicija koju je dao CDC 1994. godine, također poznata i kao Fukudina definicija (prema prvom autoru izvještaja), temeljena je na Holmesovom ili CDC 1988 sistemu bodovanja.[31] Kriteriji iz 1994. zahtijevaju postojanje samo četiri simptoma uz postojanje umora, dok su kriteriji iz 1988. zahtijevali šest do osam simptoma.[32]

Ostale važnije definicije SKU:

  • Oksfordski kriteriji (1991)[33]
  • Kanadska definicija mijalgičnog encefalomijelitisa/SKU iz 2003. godine[34] razvijena je "u pokušaju da se isključe psihijatrijski slučajevi."[28] Ova definicijazahtijeva postojanje simptoma iz bar jedne kategorije autonomnih, neuroendokrinih ili imunoloških simptoma. Liječnici britanskog Nacionalnog zdravstvenog sustava (National Health Service) protive se upotrebi ove definicije slučajeva, budući da bi se primjenom zahtjeva za ovim dodatnim simptomima/znakovima moglo izostaviti neke pacijente;[32] osim toga, ti kriteriji nisu provjereni za istraživačke svrhe.[35]

Korištenje različitih definicija može utjecati na odabir tipova pacijenata,[36] a postoji i istraživanje koje sugerira da podtipovi pacijenata oboljelih od SKU zaista postoje.[37][38][39][40] Kliničkre smjernice, kojima je cilj unaprijediti dijagnostiku, postupke i liječenje, općenito se temelje na opisima slučajeva. Smjernice s obično izrađuju na nacionalnim ili internacionalnim razinama, a obično to čine medicinska udruženja ili državna tijela nakon što su smjernice provjerene i dokazane kao valjane, te obično sadrže i sažetak izjava o konsenzusu. Primjer za to je smjernica koju je za National Health Service u Engleskoj i Walesu 2007. godine donio Nacionalni institut za zdravstvo i kliničku izvrsnost (National Institute for Health and Clinical Excellence, skraćeno NICE).[32]

Liječenje

Predložak:Glavni članak

Mnogi pacijenti se čak ni uz liječenje nikad ne oporave sasvim od SKU, osim toga, nema univerzalno djelotvornog načina liječenja.[41] Kao metode liječenja preporučaju se dijete odnosno nutricionistika, fizioterapija, dijetarni suplementi, antidepresivi, analgetici, hodanje, te komplementarna i alternativna medicina, no jedine metode sa znanstveno dokazanom djelotvornošću jesu kognitivna bihevioralna terapija i terapija doziranim vježbanjem.[3] Ove dvije metode pokazale su se djelotvornima u nekoliko randomiziranih kontroliranih istraživanja.[28][42][43][44][45] Budući da klinička istraživanja zahtijevaju da pacijenti posjećuju kliniku, moguće je da su teški pacijenti time isključeni iz istraživanja.[42]

  1. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor pmid 10583715
  2. Ranjith G (2005). "Epidemiology of chronic fatigue syndrome.". Occup Med (Lond) 55 (1): 13–29
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Wyller VB (2007). "The chronic fatigue syndrome--an update". Acta neurologica Scandinavica. Supplementum 187: 7–14
  4. 4,0 4,1 Afari N, Buchwald D (2003). "Chronic fatigue syndrome: a review". Am J Psychiatr 160 (2): 221–36
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Chronic Fatigue Syndrome Basic Facts (htm). Centers for Disease Control and Prevention (9. svibnja 2006.) pristupljeno 7. veljače 2008.
  6. Jason LA et al. (1999). "A community-based study of chronic fatigue syndrome". Arch. Intern. Med. 159 (18): 2129–37
  7. Gallagher AM, Thomas JM, Hamilton WT, White PD (2004). "Incidence of fatigue symptoms and diagnoses presenting in UK primary care from 1990 to 2001". J R Soc Med 97 (12): 571–5
  8. Chronic Fatigue Syndrome Who's at risk?. Centers for Disease Control and Prevention (10. ožujka 2006.) pristupljeno 7. veljače 2008.
  9. Farmer A, Fowler T, Scourfield J, Thapar A (June 2004). "Prevalence of chronic disabling fatigue in children and adolescents". Br J Psychiatry 184: 477–81
  10. 10,0 10,1 Ross SD, Estok RP, Frame D, Stone LR, Ludensky V, Levine CB (2004). "Disability and chronic fatigue syndrome: a focus on function.". Arch Intern Med 164 (10): 1098–107
  11. 11,0 11,1 Salit IE (1997). "Precipitating factors for the chronic fatigue syndrome.". J Psychiatr Res 31 (1): 59–65
  12. Jason LA, Taylor RR, Carrico AW (2001). "A community-based study of seasonal variation in the onset of chronic fatigue syndrome and idiopathic chronic fatigue.". Chronobiol Int 18 (2): 315–9
  13. Zhang QW, Natelson BH, Ottenweller JE, Servatius RJ, Nelson JJ, De Luca J, Tiersky L, Lange G (2000). "Chronic fatigue syndrome beginning suddenly occurs seasonally over the year.". Chronobiol Int 17 (1): 95–9
  14. Hatcher S, House A (2003). "Life events, difficulties and dilemmas in the onset of chronic fatigue syndrome: a case-control study.". Psychol Med 33 (7): 1185–92
  15. Theorell T, Blomkvist V, Lindh G, Evengard B. "Critical life events, infections, and symptoms during the year preceding chronic fatigue syndrome (CFS): an examination of CFS patients and subjects with a nonspecific life crisis.". Psychosom Med. 61 (3): 304–10
  16. Hickie I, Davenport T, Wakefield D, et al (2006). "Post-infective and chronic fatigue syndromes precipitated by viral and non-viral pathogens: prospective cohort study". BMJ 333 (7568): 575
  17. 17,0 17,1 Hempel S, Chambers D, Bagnall AM, Forbes C (July 2008). "Risk factors for chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis: a systematic scoping review of multiple predictor studies.". Psychol Med 38 (7): 915-26
  18. 18,0 18,1 Chronic Fatigue Syndrome: Diagnosing CFS. CDC (3. svibnja 2006.) pristupljeno 22. siječnja 2009.
  19. McCully KK, Sisto SA, Natelson BH (1996). "Use of exercise for treatment of chronic fatigue syndrome.". Sports Med 21 (1): 35–48
  20. Solomon L, Nisenbaum R, Reyes M, Papanicolaou DA, Reeves WC (2003). "Functional status of persons with chronic fatigue syndrome in the Wichita, Kansas, population.". Health Qual Life Outcomes 1 (1): 48–58 Predložak:PMC
  21. Chronic Fatigue Syndrome: Clinical Course. Centers for Disease Control and Prevention (9. svibnja 2006.) pristupljeno 15. siječnja 2009.
  22. Ho-Yen DO, McNamara I (1991). "General practitioners' experience of the chronic fatigue syndrome". Br J Gen Pract 41 (349): 324–6
  23. Meeus M, Nijs J, Meirleir KD (2007). "Chronic musculoskeletal pain in patients with the chronic fatigue syndrome: A systematic review.". Eur J Pain 11 (4): 377–386
  24. Vanness JM, Snell CR, Strayer DR, Dempsey L 4th, Stevens SR (2003). "Subclassifying chronic fatigue syndrome through exercise testing.". Med Sci Sports Exerc 35 (6): 908–13
  25. Sanders P, Korf J (2007). "Neuroaetiology of chronic fatigue syndrome: An overview". World J Biol Psychiatry 9: 1–7
  26. Vercoulen JH, Swanink CM, Galama JM, et al (1998). "The persistence of fatigue in chronic fatigue syndrome and multiple sclerosis: development of a model". J Psychosom Res 45 (6): 507–17
  27. Cho HJ, Hotopf M, Wessely S (2005). "The placebo response in the treatment of chronic fatigue syndrome: a systematic fatigue syndrome (CFS) or myalgic encephalomyelitis (ME)". Psychosom Med 67 (2): 301–13 pristupljeno 12. prosinca 2008.
  28. 28,0 28,1 28,2 28,3 Prins JB, van der Meer JW, Bleijenberg G (2006). "Chronic fatigue syndrome". Lancet 367 (9507): 346–55
  29. van Geelen SM, Sinnema G, Hermans HJ, Kuis W (January 2007). "Personality and chronic fatigue syndrome: Methodological and conceptual issues.". Clin Psychol Rev
  30. 30,0 30,1 Fukuda K, Straus S, Hickie I, Sharpe M, Dobbins J, Komaroff A (Dec 1994). "The chronic fatigue syndrome: a comprehensive approach to its definition and study. International Chronic Fatigue Syndrome Study Group.". Ann Intern Med 121 (12): 953–9
  31. Holmes G, Kaplan J, Gantz N, Komaroff A, Schonberger L, Straus S, Jones J, Dubois R, Cunningham-Rundles C, Pahwa S (1988). "Chronic fatigue syndrome: a working case definition,". Ann Intern Med 108 (3): 387–9 Details
  32. 32,0 32,1 32,2 (2007) Guideline 53: Chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis (or encephalopathy), London: = National Institute for Health and Clinical Excellence ISBN 1846294533
  33. Sharpe M, Archard L, Banatvala J, Borysiewicz L, Clare A, David A, Edwards R, Hawton K, Lambert H, Lane R (1991). "A report--chronic fatigue syndrome: guidelines for research". J R Soc Med 84 (2): 118–21 Predložak:PMC Synopsis by Predložak:GPnotebook)
  34. Carruthers BM, et al. (2003). "Myalgic encephalomyalitis/chronic fatigue syndrome: Clinical working definition, diagnostic and treatment protocols". Journal of Chronic Fatigue Syndrome 11 (1): 7–36
  35. Wearden AJ, Riste L, Dowrick C, Chew-Graham C, Bentall RP, Morriss RK, Peters S, Dunn G, Richardson G, Lovell K, Powell P (2006). "Fatigue Intervention by Nurses Evaluation - The FINE Trial. A randomised controlled trial of nurse led self-help treatment for patients in primary care with chronic fatigue syndrome: study protocol". BMC Med 4 (9): 9
  36. Reeves WC, Lloyd A, Vernon SD, Klimas N, Jason LA, Bleijenberg G, Evengard B, White PD, Nisenbaum R, Unger ER (2003). "Identification of ambiguities in the 1994 chronic fatigue syndrome research case definition and recommendations for resolution.". BMC Health Serv Res 3 (1): 25
  37. Jason LA, Corradi K, Torres-Harding S, Taylor RR, King C (2005). "Chronic fatigue syndrome: the need for subtypes.". Neuropsychol Rev 15 (1): 29–58
  38. Whistler T, Unger ER, Nisenbaum R, Vernon SD (December 2003). "Integration of gene expression, clinical, and epidemiologic data to characterize Chronic Fatigue Syndrome". J Transl Med 1 (1): 10
  39. Kennedy G, Abbot NC, Spence V, Underwood C, Belch JJ (February 2004). "The specificity of the CDC-1994 criteria for chronic fatigue syndrome: comparison of health status in three groups of patients who fulfill the criteria". Ann Epidemiol 14 (2): 95–100
  40. Aslakson E, Vollmer-Conna U, White PD (April 2006). "The validity of an empirical delineation of heterogeneity in chronic unexplained fatigue". Pharmacogenomics 7 (3): 365–73
  41. Rimes KA, Chalder T. (2005). "Treatments for chronic fatigue syndrome.". Occupational Medicine 55 (1): 32–39
  42. 42,0 42,1 Chambers D, Bagnall AM, Hempel S, Forbes C (2006). "Interventions for the treatment, management and rehabilitation of patients with chronic fatigue syndrome/myalgic encephalomyelitis: an updated systematic review". Journal of the Royal Society of Medicine 99 (10): 506–20
  43. Raine R, Haines A, Sensky T, Hutchings A, Larkin K, Black N (2002). "Systematic review of mental health interventions for patients with common somatic symptoms: can research evidence from secondary care be extrapolated to primary care?". BMJ 325 (7372): 1082
  44. Pogrješka u citiranju: nije zadan tekst za izvor Whiting
  45. Reid S, Chalder T, Cleare A, Hotopf M, Wessely S. (2000). "Chronic fatigue syndrome". BMJ 320 (7230): 292–6