Prvi svjetski rat

Meni je mama lijepa­čśÇ |naziv=Prvi svjetski rat |dio= |slika=WWImontage.jpg |opis slike=Prizori iz Prvog svjetskog rata. |datum=28. srpnja 1914. - 11. studenog 1918. |mjesto= Europa, Afrika i Srednji istok |povod= Sarajevski atentat (28. lipnja), Austrija objavljuje rat Srbiji (28. srpnja), Rusija mobilizira vojsku na Austro-Ugarsku (29. srpnja) |teritorij= Raspad Austro-Ugarske, Osmanskog Carstva i Njema─Źkog Carstva. Rusija iz carstva pretvorena u novu dr┼żavu. Stvorene mnoge nove isto─Źnoeuropske dr┼żave. |ishod= Pobjeda Antante. |sukobljeni1=Antanta:
Flag of France.svg Francuska
Flag of the United Kingdom.svg Britansko Carstvo
Flag of the United States (1912-1959).svg SAD
Flag of Russian Empire for private use (1914ÔÇô1917) 3.svg Rusko Carstvo
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija
viš. |sukobljeni2=Središnje sile:
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Flag of the German Empire.svg Njema─Źko Carstvo
Ottoman flag.svg Osmansko Carstvo
Bg-1913 (bordered).PNG Bugarsko Carstvo |sukobljeni3= |zapovjednik1=Flag of France.svg Ferdinand Foch
Flag of France.svg Georges Clemenceau
Flag of the United Kingdom.svg Herbert Henry Asquith
Flag of the United Kingdom.svg Douglas Haig
Flag of the United Kingdom.svg John Jellicoe
Flag of the United States (1912-1959).svg Woodrow Wilson
Flag of the United States (1912-1959).svg John J. Pershing
Flag of Russian Empire for private use (1914ÔÇô1917) 3.svg Nikola II.
Flag of Russian Empire for private use (1914ÔÇô1917) 3.svg Aleksej Brusilov
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Viktor Emanuel III.
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Luigi Cadorna
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Armando Diaz
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Vittorio Orlando
|zapovjednik2=Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Franjo Josip I.
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Conrad von H├Âtzendorf
Flag of the German Empire.svg Vilim II.
Flag of the German Empire.svg Erich von Falkenhayn
Flag of the German Empire.svg Paul von Hindenburg
Flag of the German Empire.svg Reinhard Scheer
Ottoman flag.svg Mehmed V.
Ottoman flag.svg ─░smail Enver
Bg-1913 (bordered).PNG Ferdinand I. |zapovjednik3= |ja─Źina1= |ja─Źina2= |ja─Źina3= |posljedice1= Poginulih vojnika:
5.520.000
Ranjenih vojnika:
12.831.000
Nestalih vojnika:
4.121.000[1]
|posljedice2=Poginulih vojnika:
4.386.000
Ranjenih vojnika:
8.388.000
Nestalih vojnika:
3.629.000[1]
|posljedice3= |bilješke= }}

Prvi svjetski rat bio je globalni oru┼żani sukob izme─Ĺu dva saveza dr┼żava (Antanta i Sredi┼ínje sile) koji se odvijao na vi┼íe kontinenata od 28. srpnja 1914. do 11. studenog 1918.[2] Posljedice rata bile su, izme─Ĺu ostalih, i vi┼íe od 40 milijuna ┼żrtava, uklju─Źuju─çi pribli┼żno 20 milijuna mrtvih vojnika i civila[3] (zbog ─Źega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti) i zna─Źajna razaranja dr┼żava i gospodarstava, te se smatra prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera. Stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji ─çe okon─Źati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.[4][5]

Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u po─Źetku su ─Źinile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati. Brojne druge dr┼żave pridru┼żile su se silama Antante, od kojih su najva┼żnije bile Kraljevina Italija, koja se pridru┼żila u travnju 1915., i Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave, koje su u rat stupile u travnju 1917. Sredi┼ínje sile ─Źinili su Njema─Źko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridru┼żilo se Sredi┼ínjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska. Do zavr┼íetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, ┼ávicarska, ┼ápanjolska i skandinavske zemlje ostale slu┼żbeno neutralne, iako su mnoge pru┼żale financijsku i materijalnu pomo─ç jednoj strani u ratu.

Neposredni povod ratu bio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914., koji je izvr┼íio Gavrilo Princip. Napad Austro-Ugarske na Kraljevinu Srbiju aktivirao je niz savezni┼ítava koji su pokrenuli lan─Źanu reakciju objava rata. Za mjesec dana ve─çi se dio Europe zaratio.

Rat se vodio na nekoliko boji┼íta koja su na┼íiroko okru┼żivala Europu. Zapadno boji┼íte odlikovalo se sustavom rovova i utvr─Ĺenja koje je odvajala ni─Źija zemlja.[6] Ova su se utvr─Ĺenja prostirala du┼żinom ve─çom od 600 km[6]. Na Isto─Źnom boji┼ítu velika prostranstva isto─Źnoeuropskih nizina i ograni─Źena ┼żeljezni─Źka mre┼ża nisu omogu─çile da se ovdje razvije stanje kao na Zapadu, iako su sukobi bili podjednako ┼żestoki. Na balkanskom, bliskoisto─Źnom i talijanskom boji┼ítu tako─Ĺer su vo─Ĺene ┼żestoke borbe, a bitke su se odvijale i na moru te prvi put - i u zraku.

Rat je zavr┼íen potpisivanjem nekoliko mirovnih sporazuma, od kojih je najva┼żniji Versajski ugovor 28. lipnja 1919., iako su sile Antante potpisale primirje s Njema─Źkom 11. studenog 1918. Najuo─Źljivija posljedica rata bila je nova teritorijalna podjela Europe. Sve ─Źlanice Sredi┼ínjih sila izgubile su teritorij, a stvorene su nove dr┼żave. Njema─Źko Carstvo izgubilo je svoje kolonije, progla┼íeno je odgovornim za rat i prinu─Ĺeno da pla─ça veliku od┼ítetu. Austro-Ugarska i Osmansko Carstvo bili su ukinuti. Od teritorija koje je zauzimala Austro-Ugarska stvorene su Austrija, Ma─Ĺarska, ─îehoslova─Źka i Kraljevina SHS. Osmansko Carstvo je ukinuto: teritoriji carstva izvan Anadolije bili su dodijeljeni silama Antante kao protektorati, a jezgra Osmanskoga Carstva reorganizirana je u Republiku Tursku. Rusko Carstvo, koje je iza┼ílo iz rata nakon oktobarske revolucije, izgubilo je veliki dio svoje zapadne granice, a na tim teritorijima stvorene su nove dr┼żave: Finska, Estonija, Latvija, Litva i Poljska. Nakon rata osnovana je Liga naroda, me─Ĺunarodna organizacija posve─çena izbjegavanju budu─çih ratova i rje┼íavanju sporova izme─Ĺu dr┼żava diplomatskim putem. Prvi svjetski rat ozna─Źio je kraj poretka koji je postojao nakon Napoleonovih ratova i bio je va┼żan faktor izbijanja Drugog svjetskog rata.

Uzroci

Etni─Źko-jezi─Źna karta Austro-Ugarske

Uzroci Prvoga svjetskog rata mnogobrojni su i slo┼żeni, ali svoj korijen uglavnom imaju u neravnomjernom ekonomskom razvoju vode─çih europskih zemalja u 19. stolje─çu, odnosno ─Źinjenicom da su se mnoge dr┼żave - kao Njema─Źka, Italija i Japan - iz politi─Źkih i drugih razloga relativno kasno profilirale kao velike sile te nisu mogle ravnopravno konkurirati Velikoj Britaniji i Francuskoj u kolonijalnoj ekspanziji.

Drugi va┼żan razlog bio je procvat ekspanzionisti─Źkoga nacionalizma kao dominantne ideologije u Europi 19. stolje─ça. S obzirom na to da se granice dr┼żava uglavnom nisu poklapale s etni─Źkim granicama, stvarno ili izmi┼íljeno ugnjetavanje sunarodnjaka s druge strane granice bio je stalan izgovor za rat, dok su stara, ali jo┼í uvijek postoje─ça, vi┼íeetni─Źka carstva kao Austro-Ugarska ili Osmansko Carstvo postala nestabilnija. S obzirom na postupni porast slobode tiska i demokratskih standarda u mnogim europskim dr┼żavama, vlade su postajale sve ovisnije o javnom mi┼íljenju i sporove s drugim dr┼żavama postajalo je sve te┼że rje┼íavati diplomatskim putem.

HMS Dreadnought. Do Prvoga svjetskog rata, trajala je u pove─çanju i naoru┼żavanju mornarica izme─Ĺu Njema─Źke i Velike Britanije.

Nacionalizam je ─Źesto prerastao u ┼íovinizam, a u Njema─Źkoj i u rasizam, odnosno teze o superiornosti germanskih nad slavenskim narodima. To je Drugi Reich vodilo u gotovo neizbje┼żni sukob s Rusijom, u kojoj je u to doba dominirao panslavizam. Eskalaciju svih tih procesa u globalni sukob spre─Źavao je diplomatski sustav ravnote┼że sila ustanovljen na Be─Źkom kongresu 1815. godine. Taj je sustav nakon francusko-pruskog rata modificiran nastojanjem njema─Źkog kancelara Otta von Bismarcka da sprije─Źi savez izme─Ĺu Francuske i Rusije, koji bi novonastalu dr┼żavu natjerao da ratuje na dvije fronte.

Bismarckova su nastojanja da o─Źuva mir putem diplomacije prestala nakon ┼íto je na njema─Źko prijestolje sjeo militantni car Vilim II. On je smatrao da Njema─Źka, kao vojni─Źki i ekonomski najsna┼żnija dr┼żava u Europi, mo┼że svrgnuti Britansko Carstvo s mjesta jedine globalne supersile. Zbog toga je njema─Źka vanjska politika postala sve agresivnija, a Njema─Źka je ulo┼żila velike napore da stvori ratnu mornaricu koja bi mogla Britancima oteti dominaciju nad svjetskim morima i tako preoteti britansko kolonijalno carstvo.

Glavni su uzrok izbijanja I. svj. rata bile nesuglasice izme─Ĺu ─Źlanica Antante i njihovih saveznika te ─Źlanica Centralnih sila i njihovih saveznika oko odr┼żavanja i ┼íirenja nacionalnih i kolonijalnih imperija (imperijalizam; kolonijalizam). Njema─Źka je u┼íla u rat kako bi od svojih suparnika preotela kolonije i podru─Źja utjecaja te ostvarila svj. prevlast. Austro-Ugarska je u┼íla u rat kako bi u─Źvrstila prevlast u Srednjoj Europi, na Balkanu i podru─Źju Jadranskoga i Egejskoga mora. Gl. ciljevi Velike Britanije bili su o─Źuvanje vlastitoga kolon. imperija i slabljenje Njema─Źke kao glavnoga i opasnoga suparnika. I Francuska je u┼íla u rat kako bi o─Źuvala kolon. carstvo, oslabila Njema─Źku i povratila Alsace i Lorenu, koje joj je Njema─Źka oduzela u ratu 1870ÔÇô71. Carska se Rusija borila za utjecaj na Balkanu i u Osmanskom Carstvu, za Galiciju i Bukovinu, ali i za Dardanele, tj. za izlaz na Sredozemno more. Japan je ┼żelio oja─Źati svoj utjecaj u Kini i preoteti njem. posjede na Tihom oceanu. Talijanski su zahtjevi obuhva─çali Ju┼żni Tirol, Slovensko primorje s Trstom, Istru, dio Dalmacije i Albanije, Antalyu i Izmir u Maloj Aziji te pro┼íirenje tal. kolonija u Africi. Na izbijanje rata tako─Ĺer su utjecali: trajne napetosti u slo┼żenom sustavu saveza uspostavljenom nakon 1870. koji se po─Źeo iscrpljivati, utrka u naoru┼żanju, unutra┼ínjopolit. situacija u pojedinim dr┼żavama (os. Njema─Źkoj) ali i pogrje┼íne percepcije mogu─çega sukoba (op─çe mi┼íljenje u ve─çini dr┼żava bilo je da ─çe rat zavr┼íiti do kraja 1914) te slaba diplomatska komunikacija.

Podjela Europe na blokove

Vojni savezi iz 1914. u Europi

Vista-xmag.pngPodrobniji ─Źlanci o temama: Antanta i Trojni savez, poslije Centralne sile

Nakon sklapanja saveza Antante (Velika Britanija, Francuska, Rusija) i Trojnog saveza (Njema─Źka, Austro-Ugarska, Italija) politi─Źke velesile sve su se vi┼íe naoru┼żavale.

Nakon slabljenja Osmanskog Carstva i Balkanskih ratova, Balkan je i dalje bio ┼żari┼íte sukoba. Oko njega su se nadmetale Austro-Ugarska i Rusija koja je podr┼żavala Srbiju, glavnog neprijatelja Austro-Ugarske na Balkanu.

Diplomatske krize

Vista-xmag.pngPodrobniji ─Źlanak o temi: Uvod u Prvi svjetski rat

Nakon ┼íto su po─Źele ozbiljne diplomatske krize i prijetnje ratom krajem 19. stolje─ça - ─Źemu je povod bio incident u Fashodi i Burski rat - europske sile po─Źele su izdvajati sve vi┼íe sredstava u vojne svrhe. Taj je fenomen bio nazvan utrkom u naoru┼żanju, i bio je najo─Źitiji na pomorskom polju - Velika Britanija i Njema─Źka natjecale su se da sagrade ┼íto ve─çi broj modernijih bojnih brodova.

Satiri─Źni prikaz Aneksijske krize

Kako bi za┼ítitili svoje ekonomsko-politi─Źke interese, Velika Britanija i Francuska 1904. godine stvaraju savez Antanta. Njima ─çe se 1907. godine pridru┼żiti i Rusko Carstvo, iako zbog prija┼ínjeg saveza stvorenog 1894. izme─Ĺu Petrograda i Pariza to nije bilo ni potrebno. S druge strane, Trojni savez bio je stvoren 1882. izme─Ĺu novih sila (Kraljevina Italija, Njema─Źko Carstvo), koje su htjele osvojiti kolonije, i Austro-Ugarske koja je tra┼żila za┼ítitu od Rusije.

U manje od deset godina prije po─Źetka Prvoga svjetskog rata, Europu su potresle ─Źetiri velike krize, koje su umalo dovele do po─Źetka oru┼żanih operacija. Prva kriza je izazvana u Maroku 1905. kada se Njema─Źka umije┼íala u sukob izme─Ĺu marokanskih revolucionara i francuskih kolonizatora. Francuska je Njema─Źkoj prijetila ratom, ali je sukob rije┼íen mirnim putem u ┼ápanjolskoj 1906.

Samo tri godine poslije uslijedi je aneksijska kriza, nakon ┼íto je Austro-Ugarska aneksirala Bosnu i Hercegovinu. Austro-Ugarska je vr┼íila mobilizaciju protiv Kraljevine Srbije, a rat je izbjegnut samo zato jer u to vrijeme Rusija nije bila dovoljno spremna. Sljede─ça kriza 1911. godine prolazi bez velikih ratnih priprema, ali sada su ve─ç sve velesile napete u o─Źekivanju izbijanja rata. Druga marokanska kriza dogodila se 1911. kada je Njema─Źka poslala razara─Ź Panther u marokanski grad Agadir u trenutku kada je Francuska nastojala osigurati prevlast u Maroku. Nakon mnogobrojnih prijetnji sa obje strane sukob je rije┼íen kolonijalnim kompromisom. Kako su velike sile bile okupirane marokanskom krizom, Italija je iskoristila priliku da napadne Tursku zbog sukoba oko oblasti Tripolitanije i Libije.

Nakon ovog rata dolazi do dva balkanska rata iz kojih je Srbija iza┼íla kao pobjednica ┼íto je samo raspirilo te┼żnje za oslobo─Ĺenjem Slavena pod austro-ugarskom vla┼í─çu. Pora┼żene zemlje, Bugarska i Turska, samo su ─Źekale priliku za osvetu.

Bez obzira na ─Źinjenicu da rat po─Źinje tek nakon sarajevskog atentata 1914. godine, politi─Źka odluka o ratu donesena je ve─ç u prosincu 1912., kada njema─Źka vlada donosi odluku o po─Źetku antiruske kampanje. Situacija u Ruskom Carstvu bila je sli─Źna budu─çi da tamo┼ínje stanovni┼ítvo pod politi─Źkim utjecajem ideja panslavizma smatra kako su Nijemci (Njema─Źka i Austro-Ugarska) glavni neprijatelji Rusa. Ultimatumi koje vlade me─Ĺusobno ┼íalju jedna drugoj 1912. i 1913. jasno upu─çuju na ono ┼íto ─çe se dogoditi poslije.

Ratni planovi

Promjene su bile ne┼íto manje vidljive na kopnu. Ve─çina europskih vojski svoju je doktrinu i ratne planove temeljila na iskustvima iz 19. stolje─ça, prije svega iz francusko-pruskog rata. Smatralo se da je za uspjeh u ratu najva┼żnije u ┼íto kra─çem roku mobilizirati ┼íto je mogu─çe ve─çi broj ljudi te ih detaljno razra─Ĺenim sustavom ┼żeljezni─Źkog transporta koncentrirati na neprijateljskoj granici odakle ─çe se masovnim, obuhvatnim manevrom, odnosno opkoljavanjem neprijatelja, sukob rije┼íiti u velikoj odlu─Źnoj bitci u roku od mjesec-dva dana. Najrazra─Ĺeniji primjer takvoga razmi┼íljanja bio je njema─Źki Schlieffenov plan, koji je predvi─Ĺao da se francuske snage na granici iznenade obuhvatnim manevrom kroz neutralnu Belgiju te da se nakon sloma Francuske njema─Źka vojska okrene prema Rusiji, za koju se dr┼żalo da ne─çe mo─çi u tako kratkom roku ugroziti njema─Źke granice na istoku.

Ono ┼íto ti planovi nisu uzimali u obzir bila je veli─Źina vojski, koje su ljudstvom znatno prema┼íivale one iz 19. stolje─ça, odnosno koje dotada┼ínja logistika, temeljena na konjskim zapregama, nije bila u stanju adekvatno opskrbljivati.

Mnogo je va┼żniji bio nagli razvitak naoru┼żanja. Brzometna pu┼íka - koja je izvje┼żbanu vojniku omogu─çavala da u minuti ispali deset puta vi┼íe metaka nego u 19. stolje─çu - postala je standardno oru┼żje pje┼íadije. Sli─Źno je bilo i s brzometnom artiljerijom, koja je imala mnogo ve─çi domet, preciznost i razornu mo─ç. Europske su se vojske tako─Ĺer od po─Źetka 20. stolje─ça opskrbljivale modernim mitraljezima. U to se vrijeme u vojne svrhe po─Źeo koristiti i nedavno izumljen radio, a deset godina poslije i avijacija, prete┼żno za izvi─Ĺanje.

No europske vojne vo─Ĺe sve su to uglavnom ignorirale. Razlog tomu bio je relativno dug period mira u Europi - tzv. Belle Epoque - tijekom kojeg glavne europske vojske nisu imale prilike testirati novo oru┼żje. Britanci, koji su imali malu profesionalnu vojsku, uveli su dodu┼íe odre─Ĺene inovacije, pou─Źeni iskustvima iz Burskog rata, dok je Rusija tako─Ĺer po─Źela modernizirati vojsku nakon poraza u rusko-japanskom ratu 1904. - 1905. godine. No, ostale su vojske taktiku, strategiju i logistiku uglavnom temeljile na iskustvima iz 19. stolje─ça, stavljaju─çi manje sukobe, poput talijansko-turskog ili dva balkanska rata, u istu razinu s kolonijalnim ratovanjem, ─Źija iskustva nisu primjenljiva na europske prilike.

Predvi─Ĺanje Durnova

Durnovo

Petr Nikolajevi─Ź Durnovo, ruski ministar unutarnjih poslova koji je ugu┼íio tamo┼ínju revoluciju iz 1905. godine, u velja─Źi 1914. ┼íalje pismo caru Nikoli u kojem ga poziva da napusti savezni┼ítvo s Francuskom i Velikom Britanijom u korist Njema─Źke, budu─çi da sada┼ínji savez nema nikakvih koristi za Rusiju, dok ─çe posljedice u slu─Źaju rata biti katastrofalne. Prema njegovim rije─Źima te ─çe posljedice biti sljede─çe:

  1. Dugotrajno ratovanje u kojem ─çe najve─çe ┼żrtve imati Rusija.
  2. Mora se uzeti u obzir da ─çe u slu─Źaju poraza sigurno do─çi do ekstremnog oblika socijalne revolucije u Rusiji.
  3. U slu─Źaju poraza Njema─Źke, tamo┼ínje stanovni┼ítvo postat ─çe plodno tlo socijalisti─Źkih partija, koje ─çe iskoristiti patriotske osje─çaje stanovni┼ítva za napad na re┼żim koji ih je izdao.[7]

Na kraju su se sve tri to─Źke proro─Źanstva ispunile. U Rusiji dolazi do ekstremnog oblika socijalisti─Źke revolucije (dolazak komunista na vlast), a u Njema─Źkoj do pojave nacionalsocijalizma.

Povod i objava rata

Vista-xmag.pngPodrobniji ─Źlanci o temama: Uzrok i povod - razlika, Sarajevski atentat, i Srpanjski ultimatum

Diplomatski potezi

Uhi─çenje Gavrila Principa nakon atentata na Franju Ferdinanda, 28. lipnja 1914.

U lipnju 1914. Franjo Ferdinand, austrougarski prijestolonasljednik, do┼íao je u Sarajevo nadgledati vojne vje┼żbe austrougarske vojske. Dana 28. lipnja 1914., tijekom vo┼żnje ulicama Sarajeva, ubijen je u atentatu koji je po─Źinio Gavrilo Princip, pripadnik srpske organizacije Mlada Bosna, uz pomo─ç oru┼żja dobivenog u Srbiji. Austro-Ugarska je odlu─Źila taj atentat iskoristiti za obra─Źun sa Srbijom, iako je mogla pretpostavljati da ─çe napad na Srbiju ÔÇô s obzirom na ruske interese na Balkanu i napetosti u me─Ĺunarodnim odnosima ÔÇô izazvati op─çi rat.

Austro-Ugarska, koja je imala dokaze o upletenosti srpskih dr┼żavnih slu┼żbenika te smatraju─çi da je atentatom Srbija pregazila sporazum iz 1909., zahtijeva istragu u Kraljevini Srbiji i 23. srpnja 1914., potaknuta od Njema─Źke, daje ultimatum s poni┼żavaju─çim uvjetima za Srbiju. Srbija je na nagovaranje i Rusije i Velike Britanije 25. srpnja pristala na sve osim na dvije to─Źke ultimatuma. Odbijaju─çi onaj dio ultimatuma koji kao suverena dr┼żava nije mogla prihvatiti, Srbija je izrazila spremnost da se pokori odluci Me─Ĺunarodnoga suda u Hagu. U diplomatski maestralno napisanom tekstu, uz dobivenu podr┼íku Rusije, Srbija je prakti─Źki odbila ultimatum i odmah po─Źela mobilizaciju.

Austro-Ugarska je izjavila kako odgovor Srbije nije zadovoljavaju─çi. Rusija je zaprijetila mobilizacijom, a Velika Britanija je zahtijeva me─Ĺunarodnu konferenciju. Svi ovi napori su propali. Njema─Źki car Vilim II. smatrao je srpski odgovor zadovoljavaju─çim te da ─çe se rat izbje─çi. O tomu obavje┼ítava Be─Ź, no Austro-Ugarska ne ┼żeli odustati od rata.

Objave rata

"Put u Pariz", "Vidimo se poslije na Bulevaru", "U boj" samo su neke od poruka na vagonu, u kojem su prevo┼żeni njema─Źki vojnici na boji┼íte na po─Źetku rata.

Austro-Ugarska je 28. srpnja objavila rat Srbiji. Na to je Rusija odgovorila djelomi─Źnom mobilizacijom. Njema─Źka je upozorila da ─çe ruska mobilizacija dovesti do rata sa Njema─Źkom, ─Źak je ponudila natjerati Austro-Ugarsku na prihva─çanje odgovora Srbije ukoliko se Rusija demobilizira. Rusija to odbija i 1. kolovoza Njema─Źka objavljuje rat Rusiji. Francuska je po─Źela s mobilizacijom istog dana. Nijemci su 2. kolovoza pre┼íli Luksemburg i zatra┼żili od belgijske vlada prolaz za svoje trupe na putu do Francuske, kojoj je 3. kolovoza objavljen rat.

Sljede─çi dan, 4. kolovoza, Velika Britanija ┼íalje ultimatum Njema─Źkoj da po┼ítuje neutralnost i suverenitet Belgije. Njema─Źka to odbija i Britanija joj objavljuje rat istog dana. Crna Gora se pridru┼żila se Srbiji 5. kolovoza navje┼í─çuju─çi rat Austro-Ugarskoj, koja je objavila rat Rusiji. Italija, ─Źlanica Trojnog saveza, proglasila se neutralnom. Sve je trebao ostati lokalni rat na Balkanu, no aktivirao je niz savezni┼ítava. Tako je svijet u┼íao u Prvi svjetski rat.

Na taj je na─Źin ve─ç u po─Źetku u rat bilo uvu─Źeno osam europskih dr┼żava: Rusija, Francuska, Velika Britanija, Belgija, Srbija i Crna Gora s jedne strane, te Njema─Źka i Austro-Ugarska s druge. Izrazita vojna nadmo─ç Antante bila je vi┼íe prividna negoli stvarna. Po izvje┼żbanosti i tehnolo┼íkoj opremljenosti s njema─Źkom se vojskom donekle mogla mjeriti jedino francuska. Na moru je Antanta bila znatno nadmo─çnija. To joj je omogu─çilo provo─Ĺenje u─Źinkovite blokade Centralnih sila, ┼íto je postalo jednim od najva┼żnijih ─Źimbenika rata.

Atmosfera u trenutku izbijanja rata

Bez obzira na danas popularno mi┼íljenje kako je rat po─Źeo ┼żeljom politi─Źkoga vrha, stvarna situacija bila je prili─Źno druga─Źija. Na op─çe iznena─Ĺenje svih prisutnih, Franz Conrad von H├Âtzendorf, glavni zapovjednik austrougarske vojske koji se 1909. vatreno zalagao za rat sa Srbijom, sada je bio vatreni zagovornik mira, bez obzira na podr┼íku Njema─Źke. Sli─Źna se situacija doga─Ĺa i u Njema─Źkoj, gdje se tamo┼ínji glavni zapovjednik vojske Moltke Mla─Ĺi tako─Ĺer protivi ratu. Kao ┼íto vojska obiju dr┼żava dijeli sli─Źno mi┼íljenje, identi─Źna je situacija s najvi┼íim dr┼żavnim du┼żnosnicima. No oni u ljeto 1914. imaju fatalnu osobnu manu.

Njema─Źkome kancelaru Theobaldu von Bethmann-Hollwegu te godine umire supruga pa u tim najva┼żnijim trenucima svoga ┼żivota postaje izrazito depresivan. Njegove odluke u najmanju ruku postaju upitne, jer se u jednom trenutku okre─çu prema ratu, a u drugome pak prema miru. Identi─Źna je situacija i s carem Vilimom II., koji ─Źitaju─çi srpski odgovor 28. srpnja 1914. godine, obavje┼ítava Be─Ź da vi┼íe nema potrebe za ratom. U Austro-Ugarskoj potpuno pasivan Franjo Josip nalazi se pod pritiskom austrijskih politi─Źara da objavi rat. Protivnici su te objave ugarski politi─Źari, ali nakon garancije da Srbija ne─çe biti anektirana i oni po─Źinju vatreno podr┼żavati rat.

Politi─Źki se vrh Rusije tijekom krize nalazi u potpuno druga─Źijim problemima zbog straha od nove revolucije. Biv┼íi ruski ministar unutra┼ínjih poslova Petr Nikolajevi─Ź Durnovo tijekom velja─Źe 1914. obavje┼ítava cara o mogu─çnosti ekstremnog oblika socijalne revolucije u slu─Źaju izbijanja rata. Na carevu ┼ítetu, tada┼ínji ministar unutra┼ínjih poslova uspje┼íno nagovara cara Nikolu II. da objavi rat. Naime, tako ─çe ujediniti narod u borbi protiv vanjskog neprijatelja i smanjiti mogu─çnost za revoluciju.

Premijer Velike Britanije Herbert Henry Asquith tako─Ĺer se nalazi u posebnim problemima. Njegova je politi─Źka ┼żelja objava rata jer "Velika Britanija ne mo┼że dopustiti poraz Francuske u ratu", no tri ─Źetvrtine ─Źlanova njegove vladaju─çe liberalne stranke protivi se ratu. U skladu s tom politikom, njegov ministar vanjskih poslova "stvara" plan koji je Njema─Źka podr┼żala: Austro-Ugarska neka okupira Beograd bez objave rata. Kako je mogu─çe okupirati glavni grad druge dr┼żave bez objave rata Velika Britanija nije objasnila. Na kraju, budu─çi da zbog protivljenja stranke nije bilo mogu─çe odmah objaviti rat, Herbert Henry Asquith ─Źeka izliku za ratovanje. Poku┼íaj prolaza njema─Źke vojske kroz neutralnu Belgiju postat ─çe upravo ta izlika.

Mobilizacija s vjerom u brzu pobjedu.

Za razliku od vlastodr┼żaca koji su se protivili ili barem dvoumili o ulasku u rat, obi─Źni ljudi i intelektualci vatreno su ga podr┼żali. Najpoznatiji njema─Źki povjesni─Źar svoje generacije Friedrich Meinecke izjavit ─çe 3. kolovoza 1914. godine: "Ovo je nova svjetska povijesna epoha", a poslije ─çe dodati da je to bio trenutak "najve─çeg veselja". Max Weber, osniva─Ź moderne sociologije i protivnik objave rata, ipak pozdravlja "nacionalni entuzijazam koji je rat stvorio i koji mu je dao smisao bez obzira na kona─Źni rezultat". Austrijski pisac Stefan Zweig, kojeg ─çe Hitler poslije protjerati iz Austrije zbog njegova ┼żidovskog porijekla, pi┼íe kako se pridru┼żio ljudima na ulicama i kako je osjetio tamo┼ínje bratstvo. Identi─Źna situacija bila je i u zemljama Antante o ─Źemu pi┼íe socijalist Loius Barthas govore─çi kako su sve strana─Źke podjele bile istoga trena izbrisane; neprijateljski nastrojeni susjedi ili ─Źak bra─ça na ulicama izmjenjuju poljupce i dobre ┼żelje. Prema njegovim rije─Źima nastaje paradoks, jer prvi je utjecaj rata mir (u Francuskoj).

Andreas Latzko u svojim kratkim pri─Źama izdanim 1918. godine govori kako su najve─ça razo─Źaranja od po─Źetka rata bile ┼żene. Po njemu ni jedan general nije mogao vojnike staviti na vlak za odlazak u rat ako su se ┼żene, majke i sestre pobunile. No one su rat ipak podr┼żale. Htjele su da im suprug, sin, brat bude heroj, ─Źime ─çe one postati popularne, moderne.

Prvi svjetski rat po─Źinje rije─Źima careva, koji ga pod pritiskom narodne volje i vlastitih ministara potpisuju protivno vlastitim ┼żeljama. Vladar Austro-Ugarske Franjo Josip nakon potpisa izjavljuje: "Ja sam u─Źinio najbolje ┼íto sam mogao, ali sada je sve gotovo". Njema─Źki car Vilim II. potpisuje s rije─Źima "Vi ─çete po┼żaliti ovo, gospodo", a ruski car Nikola II. tijekom potpisivanja nare─Ĺenja o djelomi─Źnoj mobilizaciji 24. srpnja izjavljuje: "Rat ─çe biti katastrofalan za svijet i jednom kada po─Źne, bit ─çe ga te┼íko zaustaviti".

Tijek rata

Godina 1914.

Na zapadnom boji┼ítu njema─Źke su operacije u po─Źetku bile uspje┼íne. Njema─Źka vojska provode─çi izmijenjeni Schlieffenov plan, 1. i 2. kolovoza okupirala je neutralni Luksemburg, 3. kolovoza prodrla u Belgiju pa preko nje u Francusku. Borbe koje su slijedile otvorile su mogu─çnost Nijemcima da napadnu Pariz, pa su se Francuzi i u me─Ĺuvremenu pristigli Britanci povukli na rijeku Marnu. Savezni─Źke snage uspjele su ih zaustaviti i poraziti u bitci na Marni od 5. do 9. rujna. S druge strane, savezni─Źki poku┼íaj nastavka protuofenzive nije uspio, a poku┼íaji obje strane da na zapadnom dijelu boji┼íta obuhvate i odlu─Źno poraze jedna drugu doveo je do Trke prema moru, serije krvavih bitaka koje su zavr┼íile neodlu─Źnim rezultatom i stvaranjem linije rovova, koja se protezala od kanala La Manchea do ┼ívicarske granice.

U studenom je propao obostrani poku┼íaj okru┼żivanja u Flandriji. Nakon iscrpljuju─çih tromjese─Źnih borbi boji┼ínica je stabilizirana. Nijemci su zadr┼żali gotovo ─Źitavu Belgiju i dio Francuske. Bio je to kraj manevarskog rata i prelazak na rovovski na─Źin rata s ofenzivama ograni─Źenih razmjera. Pobjeda je tra┼żena i s novim bojnim sredstvima.

Srpski vojnici prelaze rijeku Kolubaru u prosincu.

Na isto─Źnom boji┼ítu, operacije su po─Źeli Rusi jer su Nijemci imali glavne snage na Zapadu. Rusi su u kolovozu 1914. napali Isto─Źnu Prusku i Galiciju. Nakon po─Źetnih uspjeha u Pruskoj, Rusi su potkraj kolovoza potu─Źeni kraj Tannenberga. Na galicijskom boji┼ítu Rusi su uglavnom dominirali nad austrougarskom vojskom. Do kraja godine okru┼żili su veliku utvrdu Przemy┼Ťl i osvojili Karpate. Boji┼ínica se stabilizirala na liniji od Njemena do Karpata.

Na jugu (Balkansko boji┼íte), borbe su po─Źele u kolovozu 1914. napadom austrougarskih snaga na Srbiju i Crnu Goru. Tada su snage Antante izvojevale prvu ve─çu pobjedu u bitci na Ceru, kada je srpska vojska koriste─çi svje┼ża iskustva iz balkanskih ratova porazila austrougarske snage. U studenom su austrougarske snage prodrle u Srbiju, ali su u prosincu izba─Źene iz nje u srpskom protuudaru (Kolubarska bitka). Boji┼ínica je stabilizirana na Savi i Drini.

Na Dalekom istoku u rat je 23. kolovoza u┼íao Japan na strani Saveznika i preoteo neke njema─Źke posjede u Kini i na Tihome oceanu. Sredi┼ínjim silama nije uspio plan da rat rije┼íe u prvih nekoliko mjeseci, ali im je poticaj bilo stupanje Turske u rat na njihovoj strani, 29. listopada. Nakon toga Rusija se vi┼íe nije mogla snabdijevati preko Crnog mora, ┼íto je imalo bitne posljedice na efikasnost njezine vojske.

Godina 1915.

Hrvatski domobrani u austrougarskoj vojsci pri gradnji rova u Galiciji

Od kraja sije─Źnja do potkraj rujna na isto─Źnoj boji┼ínici bile su aktivne obje zara─çene strane. U velja─Źi, Nijemci su potukli Ruse kraj Mazurskih jezera. Rusi su obranili Var┼íavu i osvojili Przemy┼Ťl. U svibnju je po─Źela zajedni─Źka njema─Źko-austrougarska ofenziva u kojoj je probijena ruska crta kraj Gorlica u podno┼żju Karpata, ┼íto je dovelo do lan─Źanog povla─Źenja ruskih snaga na cijeloj fronti.

Slijedilo je frontalno potiskivanje Rusa koje je trajalo do kraja rujna i po─Źetkom listopada, kada je crta stabilizirana. Boji┼ínica se stabilizirala na liniji DnjestarÔÇôRi┼íki zaljev. Rusi su izgubili Galiciju, Poljsku, Litvu i dijelove Letonije i Bjelorusije. To je bio uspjeh Sredi┼ínjih sila, koji ─çe im omogu─çiti da napadnu Srbiju i odupru se Italiji.

Na zapadu, Nijemci su u travnju 1915. kod Ypresa prvi uporabili bojne otrove. Poslije ─çe ta sredstva koristiti i Antanta. Do kraja 1915. nije bilo zna─Źajnih pomaka usprkos velikim borbama i golemim gubicima na objema stranama. Francuzi i Britanci bez ve─çih rezultata poduzeli vi┼íe ofenziva u Champagnei, Flandriji i Artoisu.

Ponovno otvaranje rute za snabdijevanje Rusije, odnosno izbacivanje Turske iz rata, bio je glavni cilj ambiciozne dardanelske operacije, zapo─Źete 25. travnja, koju su pokrenuli saveznici. No taj se plan pretvorio u spektakularni fijasko, prvo nakon neuspjelog poku┼íaja proboja mornarice kroz Dardanele, a zatim nakon iskrcavanja ANZAC-a na Galipolju, gdje je njihov prodor uspje┼íno zaustavio turski Kemal-pa┼ía.

Dana 25. svibnja 1915. Kraljevina Italija je napustila Trojni savez i objavila rat Austro-Ugarskoj. Tako je formirano Talijansko boji┼íte. Napadi na austrougarsku crtu po─Źeli su u lipnju i trajali su do kraja godine bez uspjeha. Cilj je bilo zauzimanje Trsta. Talijanska vojska se pokazala nesposobnom u 4 ofenzive probiti austrougarske polo┼żaje na rijeci So─Źi.

Sredi┼ínje sile imale su daleko vi┼íe uspjeha u svojim napadnim operacijama. Ulazak Bugarske u rat na strani Sredi┼ínjih sila omogu─çio je porekatenje ┼íirokog napada na Srbiju. U listopadu 1915. njema─Źke, austrougarske i bugarske snage krenule su u ofenzivu na Srbiju i Crnu Goru i u prosincu 1915. i sije─Źnju 1916. ih okupirale. Srpska se vojska uz velike gubitke povukla preko Albanije na jadransku obalu, gdje su je prihvatili Saveznici i nakon reorganizacije prebacili na Solunsko boji┼íte. Nijemci su dotad bili istjerani iz Togoa i jugozapada Afrike, a u Kamerunu i Njema─Źkoj Isto─Źnoj Africi borbe su se vodile do kraja rata.

Godina 1916.

Na─Źelnik njema─Źkoga glavnog sto┼żera Erich von Falkenhayn smatrao je da Sredi┼ínje sile, bez obzira na spektakularne uspjehe na isto─Źnim boji┼ítima, ne─çe odnijeti pobjedu ako iz rata ne bude izba─Źena Francuska. Odbaciv┼íi strategiju temeljenu na odlu─Źnom udaru kao neizvedivu u postoje─çim uvjetima zapadne fronte, odlu─Źio se za ofenzivu ─Źiji je krajnji cilj umjesto osvajanja teritorija bilo iscrpljivanje francuskoga ljudstva. U velja─Źi je pokrenuta velika ofenziva na francusku tvr─Ĺavu Verdun. Nijemci su nastojali slomiti Francusku. Francuzi su uistinu trpjeli velike gubitke i postupno gubili teritorij. 31. svibnja, odigrala se kraj Jyllanda, najve─ça pomorska bitka u ratu, u kojoj je britanska flota natjerala njema─Źku na povla─Źenje.

Nastoje─çi saveznika osloboditi pritiska, Britanci su u lipnju pokrenuli ambicioznu ofenzivu na rijeci Sommi. Taj se napad pretvorio u jo┼í jedan krvav i spektakularan proma┼íaj u kojemu je poginuo velik broj ljudi zbog bezna─Źajnoga teritorija. S druge strane, nastoje─çi zaustaviti ovaj napad, Nijemci su bili prisiljeni prebacivati snage s Verduna i tako omogu─çili Francuzima da tu bitku polako preokrenu u svoju korist. Bitka na Sommi zna─Źajna je i zbog kori┼ítenja tenkova, prvi put u povijesti.

Na kavkaskoj boji┼ínici, Rusi su od velja─Źe do svibnja zauzeli Erzurum, Trabzon i Erzinkan.

Sukob Talijana i Austro-Ugarske kod Dobereda, jedne od najkrvavijih bitaka.

Na isto─Źnom boji┼ítu, Rusi su u o┼żujku poku┼íali su ofenzivu, koja nije uspjela. Po─Źetkom lipnja slijedio prodor generala Brusilova kraj LucÔÇÖka i u Bukovinu, koji je ugrozio austrougarsku crtu i zaprijetio njezinim potpunim slomom. Ruska ljetna ofenziva je bila uspje┼ína. Zauzeta je Bukovina i dio Galicije s oko 400.000 zarobljenika.Brusilovljev prodor zaustavljen je njema─Źkom intervencijom, dovla─Źenjem snaga s drugih boji┼ínica, no tek po┼íto je uvjerio rumunjsku vladu da ─çe Antanta dobiti rat. 28. kolovoza, Rumunjska je u┼íla u rat na stranu Saveznika i napala Ugarsku. Stoga su Nijemci te┼żi┼íte rata bacili na Rumunjsku i zajedno s bugarskim i austrougarskim snagama osvojili Bukure┼ít i ve─çinu Rumunjske.

Na jugu je bilo manjih teritorijalnih pomaka izme─Ĺu Italije i Austro-Ugarske. Do kraja 1916. Talijani su vratili izgubljeno i osvojili Goricu. U kolovozu je do┼ílo do prvih borbi na solunskoj boji┼ínici. 18. listopada, srpska je vojska zauzela Kajmak─Źalan, a 9. prosinca Saveznici Bitolj.

Godina 1917.

Prosvjednici u Februarskoj revoluciji.

Ruski planove za ofenzivu u prolje─çe 1917. omela je revolucija u Petrogradu. Slabi rezultati na bojnom polju, korupcija u pozadini te sve ve─ça glad i neima┼ítina s vremenom su ruski carski re┼żim Nikole II. u─Źinili sve nepopularnijim, te je zba─Źen u Februarskoj revoluciji. Nova republikanska vlada nastavila je rat na strani Antante, ali zbog revolucionarnog previranja i bolj┼íevi─Źke agitacije nije bila u stanju preokrenuti negativne trendove. Ofenziva je zapo─Źela po─Źetkom srpnja probojem austrougarske crte i zaustavljena je intervencijom Nijemaca.

Krstarica Aurora odigrala je zna─Źajnu ulogu u Oktobarskoj revoluciji.

Uskoro je sredinom srpnja po─Źela uspje┼ína austro-njema─Źka ofenziva i Rusi su odba─Źeni duboko na Istok, ┼íto je olak┼íano izbijanjem Oktobarske revolucije u Rusiji, zahvaljuju─çi i zahtjevanju mira od sve ve─çeg broja ruskoga stanovni┼ítva. Po─Źetkom prosinca potpisano je primirje izme─Ĺu Sredi┼ínjih sila i Rusije, ┼íto je slijedila i Rumunjska.

Sli─Źni doga─Ĺaji, iako u mnogo manjoj mjeri, dogodili su se u Francuskoj, gdje su vojnici, nakon krvave i neuspjele ofenzive generala Nivellea, po─Źeli otkazivati poslu┼ínost ─Źasnicima. Na zapadu, 1917. inicijativa je bila uglavnom u rukama Francuza i Britanaca, koji su proveli nekoliko neuspjelih operacija. Najve─çu ofenzivu u ratu, poduzeli su Saveznici na Aisnei i u Champagnei (travanjÔÇôsvibanj), ali ni ona nije dala gotovo nikakve rezultate, kao ni britanska ofenziva u Flandriji (lipanjÔÇôstudeni). Posljednja je bila potkraj godine kraj Cambraia u kojoj su masovno kori┼íteni tenkovi. U lipnju je na stranu Saveznika stala Gr─Źka.

Nijemci su pribjegnuli neograni─Źenomu podmorni─Źkom ratu, u kojem su vi┼íe od 10 milijuna tona savezni─Źkoga i neutralnoga brodovlja. Time je ubrazan ulazak SAD-a u rat na savezni─Źkoj strani. Nakon potapanja sedam ameri─Źkih trgova─Źkih brodova i objavljivanja Zimmermannova telegrama, u kojem je Njema─Źka nastojala nagovoriti Meksiko za napad na SAD, Amerika je u┼íla u rat 6. travnja. Izbacivanje Rusije i Rumunjske iz rata Nijemci su iskoristili da poja─Źaju snage na Zapadu i poku┼íaju posti─çi rje┼íenje prije masovnog dolaska ameri─Źkih snaga.

Mar┼í njema─Źke vojske u bitki kraj Kobarida (dvanaestoj bitki na So─Źi).

Jedini poticaj za Antantu u to doba bio je ulazak SAD-a u rat na strani Antante, motiviran ekonomskim interesima bankara koji su financirali Antantu i neograni─Źenim podmorni─Źkim njema─Źkim ratom ─Źije su ┼żrtve ─Źesto bili ameri─Źki brodovi. S druge strane, trebalo je vremena da SAD mobilizira i obu─Źi vojsku u opsegu koji bi mogao va┼żnije promijeniti stanje na zapadnoj fronti. Najve─ça novina bio je dolazak prvih ameri─Źke snaga na rati┼íte.

U rujnu 1917., Talijani su pre┼íli na lijevu obalu So─Źe i ugrozili Ljubljanu. Zbog toga su po─Źetkom studenog, austrougarske i njema─Źke snage krenule u ofenzivu i u bitki kraj Kobarida potpuno probile talijansku crtu i prodrle do rijeke Piave, na prilaze Veneciji, gdje su Talijani postavili obrambenu crtu. Saveznici su talijansku frontu stabilizirali ┼íalju─çi britanska i francuska poja─Źanja pa Sredi┼ínje sile nisu uspjele iskoristiti ovaj uspjeh i Italiju izbaciti iz rata.

Godina 1918.

U velja─Źi 1918. Nijemci su obnovili rat protiv Rusije, koja je u o┼żujku prisiljena na nepovoljan mir. Rusi su napustili Poljsku, Litvu, Letoniju i Estoniju, a Ukrajina i Finska postale su zasebne dr┼żave. ─îak i prije nego ┼íto je s novom sovjetskom Rusijom sklopljen mir u Brest-Litovsku, Sredi┼ínje sile po─Źele su svoje efektive povla─Źiti s isto─Źne na zapadnu boji┼ínicu kako bi stekli dovoljnu nadmo─ç u ljudstvu i rat rije┼íili velikom ofenzivom prije dolaska ameri─Źkih snaga. Na zapadnu su boji┼ínicu stalno stizale ameri─Źke postrojbe, a udarna je mo─ç Sredi┼ínjih sila sve vi┼íe slabila zbog raspada Austro-Ugarske i op─çenite ratne istro┼íenosti njezina potencijala.

Nijemci u proljetnom napredovanju

Od o┼żujka do srpnja 1918. Nijemci su u pet ofenziva (izme─Ĺu Somme i Oise, u Flandriji, na Chemin des Dames, na Marni i u Champagnei) poku┼íali posti─çi pobjedu, ali bez uspjeha. Pa┼żljivo pripremljena ofenziva, za koju su razvijene nove taktike, nazvana je Kaiserschlacht. Po─Źela je u prolje─çe i ispo─Źetka imala spektakularan uspjeh, pogotovo na britanskome sektoru boji┼íta.

Britanci su s vremenom uspjeli dovu─çi poja─Źanja i stabilizirati situaciju. Njema─Źki poku┼íaji da odsudni proboj naprave na drugim sektorima imali su jo┼í manje uspjeha, pokazav┼íi kako je njema─Źka vojska istro┼íila ve─çinu svojih ljudskih i drugih resursa. Me─Ĺu Nijemcima je nakon neuspjeha Kaiserschlachta bitno opao moral, ─Źemu je pridonosila bolj┼íevi─Źka agitacija koju su sa sobom donijeli veterani s isto─Źne fronte.

Savezni─Źko stodnevno napredovanje

Od srpnja do rujna, trajala je savezni─Źka protuofenziva. Ofenziva od 100 dana je polako, ali sigurno po─Źela odbacivati Nijemce ne samo s polo┼żaja dostignutih u prolje─çe nego i u unutra┼ínjost belgijskoga teritorija. Nijemci su primorani da se povuku na Siegfriedovu crtu. Savezni─Źkim je snagama naglo porastao moral, pogotovo kada su me─Ĺu savezni─Źke redove u ve─çem broju stigli Amerikanci.

Sredinom 1918. na Solunskom bojištu, Središnje sile imale su na raspolaganju oko 600.000 vojnika, a Saveznici (Britanci, Francuzi, Talijani, Srbi i Grci) oko 620 000. Srpska vojska (oko 130.000 vojnika) i dvije francuske divizije izvršile su proboj fronte 15. rujna 1918. te nastavile napredovati prema Prilepu i Skoplju (zauzeto 29. rujna), a fronta se ubrzo raspala i u Albaniji i Traciji. Bugarska je kapitulirala 29. rujna. Nedugo zatim britanski proboj turskih linija u Siriji doveo je do kapitulacije Osmanskog Carstva (30. listopada).

Potpisivanje primirja s Njema─Źkom

Na talijanskom boji┼ítu, austrougarski poku┼íaj proboja Piave u lipnju 1918. nije uspio. Nakon neuspjele austrougarske ofenzive nekoliko mjeseci prije, potkraj listopada Talijani su pre┼íli u ofenzivu i kraj Vittorija Veneta 26. listopada probili austrougarsku crtu. Nakon toga, 3. studenog, Austro-Ugarska je kapitulirala. Talijanska ofenziva izazvala potpuno rasulo austrougarske vojske. Vojnici su odbili naredbe i po─Źeli se vra─çati ku─çama, izazvav┼íi tako proces, koji ─çe u roku od nekoliko tjedana dovesti do raspada Austro-Ugarske.

U takvim okolnostima Njema─Źka vi┼íe nije mogla nastaviti rat. Istodobno sa savezni─Źkim napadima, u Njema─Źkoj je u studenom izbila revolucija, progla┼íena je republika i 11. studenog potpisana kapitulacija njema─Źke vojske. Time je zavr┼íen Prvi svjetski rat.

Bojišta

Stanje na po─Źetku Prvoga svjetskog rata, 4. kolovoza 1914.
Antanta i Centralne sile u Prvom svjetskom ratu:
* Tamno zelena - Antanta
* Svijetlo zelena - kolonije, dominioni, teritoriji ili okupirani teritoriji Antante
* Tamno nara─Źasta - Centralne sile
* Svijetlo naran─Źasta - kolonije i okupirani teritorij Centralnih sila
*Siva - neutralno

Bitke su se vodile na ─Źetiri glavna boji┼íta: isto─Źnom (Poljska, Galicija, Karpati), zapadnom (Belgija i Francuska), talijanskom i balkanskom. Jo┼í nekoliko boji┼íta otvoreno je u Africi, Bliskom istoku (kavkasko, sinajsko, mezopotamsko), Aziji i Pacifiku, no bitke na tim boji┼ítima nisu imale presudan zna─Źaj za ishod rata.

  • Isto─Źno boji┼íte: Godine 1915. Centralne sile po─Źele su protunapad i fronta je probijena kod Gorlica u Galiciji. Rusi su odba─Źeni na istok. Centralne sile zauzele su teritorij Poljske, do crte Riga - Dnjestar. Motiviranost slavenskih vojnika nije bila jaka na ovom boji┼ítu, jer se smatralo da se ratuje protiv "slavenskog brata", za dr┼żavu koja Slavenima ne ┼żeli dati ve─ça prava, iako su ve─çina.
  • Talijansko boji┼íte: Austro-Ugarska imala je uspjehe zahvaljuju─çi i iznimnoj motiviranosti slavenskih vojnika i polovica njezine vojske ondje je ratovala. Austrougarska mornarica nije ubrzo napu┼ítala Jadran jer je Antanta imala sna┼żniju flotu.
  • Balkansko boji┼íte: Godine 1915. Srbija pora┼żena je nakon nekoliko neuspjelih velenapada zbog iznimne srpske motiviranosti, zbog lo┼íega vrhovnog zapovjedni┼ítva, zbog iznenadno brze ruske mobilizacije i prijetnje proboja galicijskog boji┼íta, ali i nesuradnje bugarskih saveznika, koji su ─Źekali da Austro-Ugarska "obavi posao". Stoga su u napade na Srbiju uz Austro-Ugarsku krenuli i Nijemci i Bugari. Vlada Srbije povukla se na otok Krf. Pora┼żena je i Rumunjska, tek ┼íto se priklju─Źila u rat na strani Antante. Godine 1915. Velika Britanija i Francuska te australski i novozelandski vojnici u njihovoj slu┼żbi izvr┼íile su desant na Galipolje kako bi osvojile tjesnace Bospor i Dardanele. Savezni─Źka vojska do┼żivjela je strahovite gubitke. Nakon neuspjeha Francuzi i Britanci iskrcali su se u gr─Źkoj luci Solunu i otvorili novo, Solunsko boji┼íte, gdje su odnijeli pobjedu.
  • Azijsko-tursko boji┼íte: U kolovozu 1914. Turska je pre┼íla na stranu Centralnih sila. Do kraja godine ratovala je s Rusijom bez teritorijalnih pomaka. U 1915. polo┼żaj Turske se pogor┼íao zbog ruskih pritiska na Kavkazu i u Kaspijskome moru, te britanskih pritiska u Iranu. Britansko-francuska desantna operacija na Dardanelima zavr┼íila je u prosincu neuspjehom. U 1917. glavne borbe bile su u Mezopotamiji i Palestini u kojoj su Britanci potkraj godine osvojili Gazu, Jafu i Jeruzalem. U rujnu 1918. po─Źela je britanska ofenziva u Palestini. Do kraja listopada osvojeni su Damask i Alep i presje─Źene logisti─Źke prometnice turskih snaga u Mezopotamiji, ┼íto je dovelo do raspada turskih snaga u srednjoj Aziji.
  • Rat na moru: Na Sjevernom moru Britanci su blokirali njema─Źku obalu i do kraja 1914. ograni─Źili njema─Źki krstari─Źki rat. U velja─Źi 1915. Nijemci su po─Źeli neograni─Źeni podmorni─Źki rat, da bi ga ograni─Źili u rujnu nakon prosvjeda SAD-a i drugih neutralnih zemalja. U neodlu─Źenoj bitki kraj Jyllanda 31. svibnja-1. lipnja 1916. propao je njema─Źki poku┼íaj da dobije rat na moru. U velja─Źi 1917. Nijemci su objavili neograni─Źeni podmorni─Źki rat, a Britanci su odgovorili uvo─Ĺenjem sustava konvoja i ja─Źanjem protupodmorni─Źke borbe.
  • Rat u kolonijama: Do kraja 1914. Nijemci su izgubili sve svoje kolonije u Aziji i Tihom oceanu. Sli─Źno se dogodilo i u Africi, s izuzetkom Kameruna, u kojem su borbe trajale do velja─Źe 1916., a u Njema─Źkoj Isto─Źnoj Africi do kraja rata 1918.

Vojna tehnika

Debela Berta

U Prvom svjetskom ratu do┼ílo je do promjene u naoru┼żanju. Brzometni i dalekometni topovi te automatske pu┼íke bili su primljeni svuda. Tenkove su prvi primijenili Britanci u bitci na rijeci Sommi, a 1917. u bitci kod Cambraija slomili su njema─Źku obranu. Podmornice, plovila koja su nosila stra┼íno oru┼żje, torpeda, gotovo su paralizirale plovidbu morima.

Nijemci su koristili i bojne otrove što je izazivalo paniku vojnika Antante. Godine 1915. koristili su klor, a poslije iperit. Često su od plina stradale i njihove vlastite trupe.

Austro-Ugarska koristila je bojne otrove kada je Italija nadirala po─Źetkom rata i kad je prijetio proboj boji┼ínice kod Trsta.

Diplomatski pokušaji zaustavljanja rata

Dvojica su papa, papa Pio X. i Benedikt XV. sve ─Źinili da do rata ne do─Ĺe odnosno da se zaustavi rat.

Ulazak SAD u sukob i kraj rata

Predsjednik Wilson pred Kongresom objavljuje raskid svih veza s Njema─Źkom i ulazak Sjedinjenih dr┼żava u rat

SAD je u po─Źetku rata bio neutralan, ┼íto je zagovarao ameri─Źki predsjednik Woodrow Wilson, ali je sura─Ĺivao s Francuskom, Italijom i Velikom Britanijom. Njema─Źki totalni rat na moru, gdje su potapljani ameri─Źki brodovi, promijenio je stav SAD-a. Dana 6. travnja 1917. SAD je stupio u rat na strani Antante.

Stanje u Rusiji omogu─çilo je uspjeh Centralnih sila na isto─Źnom boji┼ítu. Bolj┼íevici su pregovarali s Nijemcima i u o┼żujku 1918. potpisan je mir u Brest-Litovsku.

Nijemci su napredovali i na Zapadu, a topni┼ítvom su napali i Pariz. Protunapad saveznika po─Źeo je u kolovozu 1918. Francuska i Velika Britanija zauzele su turske posjede, a Bugarska je pora┼żena. Austrougarska vojska raspala se zajedno s Carstvom, koje je prestalo postojati u studenome 1918.

Njema─Źka je kapitulirala 11. studenog 1918. Kapitulacija je potpisana u ┼żelje┼żni─Źkom vagonu u ┼íumi Compiegne. Njema─Źki poraz ubrzale su unutarnje prilike i abdikacija cara Vilima II.

Njema─Źka je pro┼żivljavala agoniju pod udarcima savezni─Źkih armija i valova unutra┼ínjega nezadovoljstva, ┼íto ─çe ubrzo kulminirati u revoluciji. Na cijeloj crti Zapadnoga boji┼íta, od rijeke Maas do mora, francuske, britanske, ameri─Źke i belg. snage otpo─Źele su op─çu ofenzivu 26. IX. Do kraja rujna i po─Ź. listopada Nijemci su u sr. dijelu boji┼ínice morali napustiti Siegfriedovu liniju, a na lijevome su se krilu povukli iza rijeka Suippe i Aisne. Pod pritiskom Vrhovnoga zapovjedni┼ítva njema─Źka se vlada no─çu izme─Ĺu 3. i 4. IX. obratila predsjedniku SAD-a Th. W. Wilsonu s molbom da poduzme korake za prekid neprijateljstava. Dok su se izme─Ĺu Berlina i Washingtona razmjenjivale note, savezni─Źke su armije odbacile njem. vojsku do crte LysÔÇôHermannÔÇôHundingÔÇôBrunhilde, koju je njem. Vrhovno zapovjedni┼ítvo odlu─Źilo braniti kako bi polo┼żaj vlade na predstoje─çim pregovorima bio ─Źvr┼í─çi. Me─Ĺutim, kada je Th. W. Wilson uputio Nijemce na savezni─Źko Vrhovno zapovjedni┼ítvo na ─Źelu s F. Fochom, u ─Źijoj je nadle┼żnosti bilo zaklju─Źenje primirja, njem. Vrhovno zapovjedni┼ítvo odustalo je od mirovne akcije i pozvalo vojsku da ustraje do kraja. Zbog nepovoljne situacije na boji┼ínici E. Ludendorff podnio je ostavku (26. X), a potkraj listopada i po─Ź. studenoga saveznici su na vi┼íe mjesta probili liniju LysÔÇôHermannÔÇôHundingÔÇôBrunhilde. Glad i epidemije, pobune u vojsci (mornara u Kielu) te mnogobrojne pobune radni┼ítva doveli su do voj. sloma Njema─Źke. Pod prijetnjom revolucije, njema─Źko je Vrhovno zapovjedni┼ítvo 7. XI. zatra┼żilo od saveznika primirje, a dr┼ż. kancelar Maksimilijan Aleksandar Fridrik Vilim (Max von Baden) proglasio je 9. XI. 1918. abdikaciju cara Vilima III. Potom je mjesto dr┼ż. kancelara ustupio F. Ebertu, koji je po─Ź. Studenske revolucije 1918. stao na ─Źelo Vije─ça narodnih opunomo─çenika (10. XI. 1918) te 11. XI. 1918. potpisao bezuvjetnu kapitulaciju Njema─Źke. Potom je njem. vojska morala napustiti sva zaposjednuta podru─Źja na zapadu i istoku, zatim Alsace, Lorenu i lijevu obalu Rajne. Kapitulacijom Njema─Źke I. svj. rat bio je zavr┼íen.

┼Żrtve Prvog svjetskog rata

Ukupne ┼żrtve u ratu
┼Żrtve Antante
┼Żrtve Sredi┼ínjih sila

Tablica prikazuje broj ┼żrtava po najva┼żnijim sudionicima rata, te ukupan broj ┼żrtava po savezima i sveukupne posljedice rata. Izvori za brojke mogu se na─çi na ovom ─Źlanku.[8]

Antanta Populacija
(u milijunima)
Vojne smrti Civilne smrti Ukupno Ozlije─Ĺeni
Isto─Źna Afrika Vidi fusnotu
Flag of Australia.svg Australija 4,5 61.928 61.928 152.171
Flag of Belgium (civil).svg Belgija 7,4 58.637 62.000 120.637 44.686
Flag of Canada (1868ÔÇô1921).svg Kanada 7,2 64.944 2.000 66.944 149.732
Flag of France.svg Francuska 39,6 1.397.800 300.000 1.697.800 4.266.000
Flag of Greece (1822-1978).svg Kraljevina Gr─Źka 4,8 26.000 150.000 176.000 21.000
British Raj Red Ensign.svg Indija 315,1 74.187 74.187 69.214
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg Italija 35,6 651.000 589.000 1.240.000 953.886
Flag of Japan.svg Japan 53,6 415 415 907
Flag of Luxembourg.svg Luksemburg 0,3 Vidi fusnotu
Cs-cg rs.PNG Kraljevina Crna Gora 0,5 3.000 3.000 10.000
Flag of New Zealand.svg Novi Zeland 1,1 18.050 18.050 41.317
Dominion of Newfoundland Red Ensign.svg Newfoundland 0,2 1.204 1.204 2.314
Flag of Portugal.svg Portugal 6,0 7.222 82.000 89.222 13.751
Flag of Romania.svg Rumunjska 7,5 250.000 430.000 680.000 120.000
Russian Empire 1914 17 (bordered).PNG Rusko Carstvo 158,9 1.811.000 1.500.000 3.311.000 4.950.000
State Flag of Serbia (1882-1918).svg Srbija 4,5 275.000 450.000 725.000 133.148
Red Ensign of South Africa (1910ÔÇô1912).svg Ju┼żna Afrika 6,0 9.463 9.463 12.029
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo 45,4 885.138 109.000 994.138 1.663.435
Flag of the United States.svg SAD 92,0 116.708 757 117.465 205.690
Ukupno (Antanta) 790,2 5.711.696 3.674.757 9.386.453 12.809.280
Središnje sile Populacija
(u milijunima)
Vojne smrti Civilne smrti Ukupno Ozlije─Ĺeni
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska 51,4 1.100.000 467.000 1.567.000 3.620.000
Bg-1913 (bordered).PNG Bugarsko Carstvo 5,5 87.500 100.000 187.500 152.390
Flag of the German Empire.svg Njema─Źko Carstvo 64,9 2.050.897 426.000 2.476.897 4.247.143
Ottoman flag.svg Osmansko Carstvo 21,3 771.844 2.150.000 2.921.844 400.000
Ukupno (Središnje sile) 143,1 4.010.241 3.143.000 7.153.241 8.419.533
Neutralne zemlje
Flag of Denmark.svg Danska 2,7 722 722
Flag of Norway.svg Norveška 2,4 1.892 1.892
Flag of Sweden.svg Švedska 5,6 - 877 877
Sveukupno 944,0 9.721.937 6.821.248 16.543.185 21.228.813

Cijena rata, geopoliti─Źke i socijalne promjene

Vista-xmag.pngPodrobniji ─Źlanci o temama: Genocid nad Armencima, Pari┼íka mirovna konferencija 1919., Versajski ugovor, ┼ápanjolska gripa, i Liga naroda

"Vrli novi svijet", karta Europe 1923., prema Versajskom poretku. Novonastale dr┼żave: Finska, Estonija, Letonija, Litva Poljska, ─îehoslova─Źka, Austrija, Ma─Ĺarska i Jugoslavija nazivane su "Novom Europom", u odnosu na dr┼żave zapadne Europe. Na karti su razli─Źitim bojama ozna─Źene granice nekada┼ínjih carstava, od kojih su nastale spomenute dr┼żave.

U borbama i ranjavanju umrlo je izme─Ĺu 10 i 20 milijuna ljudi, a vi┼íe od 21 milijun ih je ranjeno. Zbog mobilzacije mu┼íkaraca ┼żene su radile u gospodarstvu, u tvornicama, ┼íto je utjecalo na emancipaciju ┼żena. Uvodilo se pravo glasa. Oja─Źali su radikalni pokreti nacionalizam i komunizam. Do┼ílo je do gospodarskih kriza i prekinuti su trgova─Źki odnosi. Nakon rata Europom je vladala epidemija gripe koja je oduzela 20 milijuna ┼żivota.

Antanta je mirovne uvjete postavila na mirovnim konferencijama 1919ÔÇô20; mirovni sporazumi potpisani su s Njema─Źkom u Versaillesu 28. VI. 1919., Austrijom u Saint-Germain-en-Layeu 10. IX. 1919., Bugarskom u Neuillyju 27. XI. 1919., Mad┼żarskom u Trianonu 4. VI. 1920. i Osmanskim Carstvom u S├Ęvresu 10. VIII. 1920. Njema─Źka je bila prisiljena odre─çi se svih kolonija, vratiti Alsace i Lorenu na zapadu, a na istoku Pozna┼ä i dio Pomorja, Pruske i ┼áleske. Rajnsko je podru─Źje bilo demilitarizirano, a Saarsko stavljeno pod upravu Lige naroda. Austrijski i mad┼ż. dijelovi propale Austro-Ugarske uglavnom su svedeni u nac. granice Austrijanaca i Mad┼żara. Osmansko Carstvo bilo je smanjeno pribli┼żno na ─Źetvrtinu, a Bugarska za ne┼íto vi┼íe od 11 000 km┬▓. Pobije─Ĺene sile bile su obvezne na isplatu ratnih od┼íteta, a njihove oru┼żane snage svedene na minimum.

Vo─Ĺe pobjedni─Źkih zemalja sastali su se po─Źetkom 1919. u Parizu kako bi postavili temelje mira i odredile sudbine pora┼żenih. Glavnu ulogu u tome imali su premijeri Francuske Georges Clemenceau, Velike Britanije David Lloyd George, te predsjednici SAD-a Woodrow Wilson i Italije Vittorio Orlando. Njema─Źka je dobila te┼íke uvjete sporazumom potpisanim 28. lipnja 1919. u Versaillesu. Ne┼íto lak┼íe uvjete mira dobile su Austrija i Ma─Ĺarska. Rusija zbog vlasti Bolj┼íevika nije sudjelovala u pregovorima. Prema Versajskom ugovoru, novi je svjetski poredak dobio ime Versajski poredak.

Bilješke

  1. ÔćĹ 1,0 1,1 Evans, David. Obrazuj se, Prvi svjetski rat, Hodder Arnold, 2004.str.188
  2. ÔćĹ www.enciklopedija.hr, [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija], natuknica Svjetski ratovi, pristupljeno 4. kolovoza 2018.
  3. ÔćĹ ┼Żrtve I. svjetskog rata,
  4. ÔćĹ Versajski ugovor i njegove posljedice,
  5. ÔćĹ Bade, Klaus J; Brown, Allison (tr.) (2003.), Migration in European History, The making of Europe, Oxford: Blackwell, ISBN 0631189394
  6. ÔćĹ 6,0 6,1 Ashworth, Tony (2000.), Trench warfare, 1914-18┬á: the live and let live system, London: Pan, ISBN 0330480685
  7. ÔćĹ http://novaonline.nvcc.edu/eli/evans/his242/Documents/Durnovo.pdf
  8. ÔćĹ World War I casualties - ─Źlanak na engleskoj Wikipediji s izvorima za brojke

Literatura

Logotip Zajedni─Źkog poslu┼żitelja
Na Zajedni─Źkom poslu┼żitelju postoje datoteke na temu: Prvi svjetski rat.

Vanjske poveznice

  1. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Britansko oru┼żje
  2. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Francusko oru┼żje
  3. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Rusko oru┼żje
  4. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Talijansko oru┼żje
  5. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Ameri─Źko oru┼żje
  6. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Njema─Źko oru┼żje
  7. Hrvatski vojnik - Internet izdanje Pje┼ía─Źko naoru┼żanje zara─çenih dr┼żava tijekom I. svjetskog rata: Naoru┼żanje Austro-Ugarske