Prosjaci i sinovi

Radovi u tijeku!
Baustelle.svg

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje ovaj članak, predložak će sam ukloniti!
Hvala na razumijevanju!
(Predložak će biti uklonjen ako kroz 24 sata od trenutka postavljanja nema izmjena na članku.)

Prosjaci i sinovi
Format dramska serija
Autor Ivan Raos
Redatelj Antun Vrdoljak
Glazba Arsen Dedić
Glumci Fabijan Šovagović - did Kikaš
Rade Šerbedžija - Matan
Vlasta Knezović - Vrtirepka
Milan Srdoč - Jokaš
pogledaj dolje
Država podrijetla Hrvatska
Broj epizoda 13
Produkcija
Trajanje epizode ~50 minuta
Prikazivanje
TV kuća Televizija Zagreb
Emitiranje 1984.1984.
Vanjske poveznice
Službene internetske stranice
Članak o seriji na IMDb-u

Prosjaci i sinovi je hrvatska televizijska serija snimljena 1971. prema scenariju Ivana Raosa. Serija je zbog netom slomljenoga Hrvatskog proljeća punih dvanaest godina bila neobjavljena te je prvi put na Televiziji Zagreb prikazana tek 1984. Tada je cenzuriran prizor iz šeste epizode kada don Pavao na samrtnoj postelji govori monolog izravno upućen Matanu mlađem u kojem samo poziva svoje da ostanu na svome. Uloga Matana je postala jedna od najpoznatijih i najpopularnijih u karijeri Rade Šerbedžije.

Roman Prosjaci i sinovi, u kojem se prikazuju zgode i nezgode obitelji prosjaka, galantara i torbara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu, objavljen je nakon što je TV serija već bila snimljena. Ivan Raos je iz Medova Doca u Imotskoj krajini i njegovi preci su se također bavili švercom. Čak se misli da je pojava romana ubrzala zabranu serije, jer su ljudi u romanu mogli pročitati neke stvari kojih nije ni bilo u seriji.

Potomstvo divendide Prpe predvodi na početku serije Kikaš, koji i nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije nastavlja tradicionalni prosjački zanat svoga roda, zarađujući kruh svagdašnji ne lopatom i rukama nego sa svoga ramena. Dok je Kikaš bio "stara garda", koja je obilazila sela svog kraja, njegov unuk Matan odlazi u Zagreb i širi svoju "struku" po srednjoj Europi. Arhineprijatelj dida Kikaša bio je Škiljo iz Zagvozda, Matan ima svoju "dektivu" odnosno "puliciju".

Sadržaj

Did Kikaš i mladi Matan, zvan Potrka

U središtu je radnje potomstvo divendide Prpe, na čelu s Kikašom (Fabijan Šovagović), koji i nakon sloma Austro-Ugarske Monarhije nastavlja tradicionalni prosjački zanat svoga roda, zarađujući kruh svagdašnji ne lopatom i rukama, nego s ramena, jer o ramenu visi neuništiva i nasljedna prosjačka torba. Kako vrijeme odmiče, tako se i zanat koji nastavlja Kikašov unuk Matan (Rade Šerbedžija) prilagođuje novim mogućnostima i prilikama. Bježeći od golog kamena i sirotinje, koja je sudbina toga kraja, Matan postupno obogaćuje tradiciju novim oblicima zarade s ramena. Što dovitljivošću, a što prijevarom, širi svoju vojsku i plijen da bi uoči rata krenuo i u osvajanje novih tržišta, razmilivši se sa svojim torbama po srednjoj Europi.[1]

Matan i rodijak Šunje

Izbijanje Drugog svjetskog rata ne može, naravno, čovjeku Matanova kova poremetiti poslove. On će samo još jednom prilagoditi prilikama svoj zanat. Čak i za onog kratkog i prislilnog predaha, koji će ga na neko vrijeme prikovati za tlo neutralne Švicarske, Matan neće sjediti prekriženih ruku. Švercat će ljudima, iznenađujući i samog sebe, jer po prvi put neće u tome tražiti neku korist. Završetak rata traži od Matana novo prilagođavanje. Sve se mijenja, osim Matanove "struke". Ostarjelog Matana i dalje draži nadmetanje s njegovom dragom i vjekovječnom "pulicijom" koja ga cijelog života ganja, a nikako da ga uhvati. Bez protivnika koji bi mu bio ravan, Matanu nema ni života, ni veselja. Kao što je djed imao svog Škilju, a s kojim se cijeloga života nosio, tako i Matan ima svoju "puliciju" s kojom će se nositi sve do kraja.[1]

Prva epizoda

Na psihijatrijskom odjelu zatekao se neobičan pacijent. Govor mu je "pjesnički", a ne čini se lud. Tek pošto počinje priču o svom podrijetlu, rečenice postaju suvisle i pred nama se odmata priča njegovog života. Priča počinje kad je još Matanov djed Kikaš vodio svoj rod, a svi članovi doma Kikašovog znali su svoju ulogu i zadaću. Jedino je mlada i lijepa Vrtirepka u zao čas zaboravila na Kikašev strogi zakon i skrenula u ulogu koja bi mogla nemilo završiti.[1]

Druga epizoda

U Kikaševo prosjačko područje ulaze i otoci, gdje se uvijek nađe dobra duša koju nije teško namagarčiti. U toj vještini Kikaš se oduvijek nadmeće sa svojim najdostojnijim protivnikom Škiljom. Ovaj put ne može odoljeti izazovu jer mu ništa nije slađe od pobjede nad Škiljom. Pri tom Kikaš i ne sluti kakvu mu nevolju sprema Vrtirepka.[2]

Treća epizoda

Nema više dvojbe, Vrtirepka je u nevolji. Za Kikaša to znači samo jedno - mora skočiti u bunar, jer tako kaže zakon. Sramota se mora oprati, na Kikašovoj kući ne smije ostati. Mali Matan-Potrka smišlja rješenje. Potraga za ženikom završava na vrlo neobičnom mjestu.[3]

Četvrta epizoda

Sramota je uklonjena, Vrtirepka je pred selom sačuvala obraz, a Matan Potrka je dokazao da je dostojan unuk svoga djeda. Krajinom je zavladala suša, a da nevolja bude veća, Kikaš gubi dostojnog protivnika, pa sav shrvan pada u depresiju. I opet Matan mora pronaći lijek.[4]

Peta epizoda

U selo dolazi Amerikanac Jozo zvan Džo kako bi sebi izabrao ženu. Sve se majke seoskih udavača uzbude i ustrče, nadajući se da će baš njih dopasti ta sreća. Ali Džo Amerikanac iznenadi sve i izabere onu koju su već svi otpisali.[5]

Šesta epizoda

Za suše i gladi koja hara umire i don Pavao što Kikaša uvjeri da u prošnju ne vrijedi više ići bogobojaznom molitvom, već kletvom i prijetnjama, jer milosti i onako nema. Imenujući Matana-Potrku svojim dostojnim nasljednikom Kikaš i ne sluti sudbinu koja će zateći njegove dvore.[6]

Sedma epizoda

Glad i studen kosi starce po Imotskoj krajini, među njima i babu Anđuku. Ostavši sam, Matan, sada već odrastao momak, napušta selo i odlazi u Sarajevo gdje okuplja i predvodi cijelu vojsku imotskih torbara. Trgujući i švercajući zabranjenom robom, navlači na vrat policiju. Kao što je Kikaš imao svoga Škilju, tako će i Matan odsad imati svoju Dektivu, s kojom će se nositi po svim gradovima Europe.[7]

Osma epizoda

Odlukom da se ženi Matan je ne samo dobio Nušu i okladu na prijevaru nego i novac što ga je izmamio od trgovca Šaloma. Sada je već i Sarajevo Matanu pretijesno, pa sa svojom vojskom kreće u Zagreb. Ostavljajući oca Jokaša da i dalje traži blago cara Trajana, Matan vodi u Zagreb i brata Antišu.[8]

Deveta epizoda

I u Zagrebu Matanovi poslovi cvatu. Međutim, i to je područje za Matana uskoro pretijesno. U Češkoj će se naći novi tereni. S utrženim plijenom pokazat će Nuši kuću koju je u Zagrebu kupio za sebe i svoju "silu nečistu".[9]

Deseta epizoda

Matana ne može zaustaviti ni nalet fašizma. U novim okolnostima, Matan smišlja nove načine trgovine i zarade. Ovaj put on će trgovati zlatnim nakitom tobožnjeg orijentalnog podrijetla. I to na nov način prodaje, "psikičke", isključivo ženama, jer su žene, kada je o zlatu riječ, iste u svim europskim zemljama. Dektiva ga naravno prati u stopu.[10]

Jedanaesta epizoda

Kad rat kuca na vrata, Matan mora kroz prozor. S tom idejom vodiljom Matan završava u Švicarskoj, neutralnoj u ratu. U Švicarskoj, međutim, nema šverca. Matanu je dobro u zavjetrini rata, tu je i nova raspjevana udovica, ali je dosadno, jer nema "posla". Radeći kao čuvar na jezeru, promatrajući labudove kako slobodno plivaju na drugu stranu, Matan smišlja novi "posao".[11]

Dvanaesta epizoda

Matan se dobro snašao i u novim vremenima poraća, "obnove i izgradnje". Ponovno je našao način da zarađuje, a Dektiva nikako da dokuči otkud mu novac za gradnju vile na Tuškancu i novi mercedes. Umjesto da živi u strahu, Matan uživa u dobrima koja je skupio, a od zaprepaštenog Dektive traži čak i putovnicu da posjeti tolike dobre ljude po svijetu.[12]

Trinaesta epizoda

U posljednjoj epizodi Matan ponovno susreće Vrtirepku. Godine su ju promijenile, ali je u duši ostala ista. Tijelom je živjela u Americi, a mislima u zavičaju. No, njezina ljubav prema zavičaju neočekivano završava tragično. Uz liječničku potvrdu da nije zdrav, Matan je oslobođen optužbe za šverc zlatnika. Konačno je slobodan, ima sve što je poželio, ali srce ga vuče u zavičaj.[13]

Uloge

Serijom Prosjaci i sinovi defilira niz šarolikih i osebujnih likova koje radnja vodi iz jedne dogodovštine u drugu. Grubost i tragika, na mnogim mjestima izrasle iz tla i tradicije, smjenjuju se kako epizode serije odmiču sve više s akcentima humora, tako da serija u svojoj drugoj polovici i po scenariju i po režijskom postupku sve više poprima komediografski karakter, da bi se na kraju, u intonaciji, ponovno približila tragičnom i lirskom početku.[1]

Osim niza većih ili manjih uloga, serija se pamti i po nekoliko izvanrednih i pravih glumačkih kreacija. Među njima je i Kikaš, u intrepretaciji Fabijana Šovagovića, Matan kojeg glumi Rade Šerbedžija, Vrtirepka Vlaste Knezović i Jokaš Milana Srdoča.[1] Dilemu oko tumača lika Kikaša Vrdoljak nije imao: Fabijan Šovagović je bio prvi i jedini redateljev izbor. Odraslog Matana počeo je glumiti Boris Dvornik, ali zbog teško bolesnog oca raskinuo je ugovor, a Matan je postao Rade Šerbedžija.[14]

Tadašnju studenticu četvrte godine glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu Vlastu Knezović, Vrdoljak je gledao u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja, redatelja Boška Violića.[15] Kao naturščik u ulozi seoskog djeteta se u seriji pojavljuje kasniji poznati hrvatski nogometaš i državni reprezentativac, Ivan Gudelj. O liku Izdiguzice, Vrdoljak je rekao:

"U scenariju je bilo jedno lice koje se zvalo Srbiguzica. A znate li što je srbiguzica? To je plod od divlje ruže i od toga se pravi pekmez. Negdje se to zove drugačije, ali u Imotskom se zove - srbiguzica. Zato što djeca jedu te plodove, koji su unutra puni onih malih, bodljikavih, sitnih stvari. Tako da se te dlačice zabiju u debelo crijevo i to strašno svrbi. E, zato se zove srbiguzica. Ali je Branko Puharić, koji je tada bio zadužen za ideologiju CK, od mene zahtijevao da izbacimo to ime. Meni je to bilo tako glupo da vam ne mogu reći. Onda smo u cijeloj seriji, a to je veliko lice, kad god se spomene ime Srbiguzica to morali promijeniti u Iziguzica, kako bi bio isti broj slogova u riječi."

Proizvodnja

Sve je počelo kada je Televizija Zagreb raspisala natječaj za humoristične serije. I tada su prihvaćena tri scenarija: Naše malo misto, Gruntovčani i Prosjaci i sinovi. Zora Dirnbach jeste potpisana kao urednica Prosjaka i sinova, ali o bitnim stvarima vjerojatno je odlučivao Branko Lentić, koji je tada bio glavni urednik Programa Televizije Zagreb.

Nije bilo poznato je li redatelj Antun Vrdoljak predložio da napiše scenarij, ili ga je Ivan Raos već imao napisanog, ili je, s obzirom da su zemljaci iz Imotske krajine, znao da piše roman, pa su i pisanje knjige i scenarija, u kojima se prikazuju zgode i nezgode obitelji prosjaka, galantara i torbara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu, išli nekako usporedmo. Vrdoljak je objasnio:

"Sve je malo drugačije. Roman Prosjaci i sinovi je objavljen nakon što je TV serija već bila snimljena. Ivan Raos je iz Medova Doca u Imotskoj krajini i njegovi preci su se također nešto malo bavili švercom. Prema tome, Ivan Raos nije bio čovjek koji bi rasipao, nego je skupljao. A pisao je lako. Osim toga, pisao je materijal koji je već deset puta prežvakao. Tko zna koliko ga je nosio u sebi. Čak se misli da je pojava romana ubrzala zabranu serije, jer su ljudi u romanu mogli pročitati neke stvari kojih nije ni bilo u seriji."

Serija je snimana tijekom 1971. i početkom 1972., čak i nakon Hrvatskog proljeća, a Vrdoljak je već bio smijenjen sa mjesta predsjednika Društva filmskih radnika Hrvatske, upravo zbog Proljeća. Serija je snimana u najgore vrijeme. Enterijeri su urađeni u privatnom ateljeu na Trešnjevci u Zagrebu. Ta zgrada i danas postoji. Ostatak je snimljen u Zmijavcima.

Emitiranje

Prosjaci i sinovi Ivana Raosa u režiji Antuna Vrdoljaka, također su svjedočili o nečem novom: kraju crno-bijele televizije i početku televizije u boji. Prosjaci i sinovi ipak nisu bili pravi vjesnik tog razdoblja, jer su punih 12 godina proveli "u bunkeru" zbog političkih ožiljaka njegovih autora, međutim, stigli su novi, puno podobniji reprezentanti.[16] O zabrani emitiranja serije, Vrdoljak je rekao:

"To je rečeno u priopćenju. Sjećam se, kada je najavljena premijera serije, tu večer sam pozvao sebi k doma u goste neke prijatelje. U to vrijeme sam radio dosta gledane filmove, pa se očekivalo i da će serija biti takva. Osim toga, serije su bile veoma popularne u to vrijeme. Kod mene su bili Ranko Marinković, Jure Kaštelan, Ivan Šibl, Ivan Raos i Fabijan Šovagović, svi sa suprugama, kao i moja cijela obitelj. Zakazao sam večeru u 18 sati, da bi u 20 sati, kada je počinjala serija, mirno mogli otići iz trpezarije u dnevni boravak. I, kad smo sjeli i svi dobili po čašu vina, na ekranu se, poslije Dnevnika, pojavio Oliver Mlakar, blijed i strahovito uznemiren. On je tada, doslovno, pročitao sljedeći tekst: Odlukom Redakcijskog kolegija odgađa se prikazivanje serije Prosjaci i sinovi. Serija je vrhunsko djelo, u njoj nema ničeg spornog. Sporna je samo ličnost autora. Dakle, mene."
Ne selo, sinko moj, nego cijela krajina, cijela zemlja. Više od tisuću godina živio je ovaj narod na ovom kamenju. I svaki kamen, daklem, sto put krvlju omastio, ali se s njega nije dao. I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlečani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava' pakleni, a narod stoji, krv svoju prolijeva, al' se iz krvi ponovo rađa i korijenje, daklem, sve dublje u kamen pruža. A sada ga, daklem, svojevoljno iz kamena čupa, a kada, daklem, žile počupa i sam će umrijeti. Nedaj mu da umre! Nedaj da umre ovaj narod! Nedaj da žile čupa!
— cenzurirani dio iz 1984.

Serija je premijerno emitirana 1984. godine, a dvije, od ukupno trinaest epizoda, okrznule su i sarajevsku Olimpijadu (8.-19. veljače.). Emitirale su se između natjecanja u alpskom skijanju i umjetničkom klizanju. Tijekom toga emitiranja, cenzuriran je jedan dio šeste epizode, kada don Pavao, kojeg je sjajno utjelovio Miloš Kandić, na samrtnoj postelji govori monolog izravno upućen Matanu mlađem u kojem samo poziva svoje da ostanu na svome. Ipak, filmski cenzori su te godine zabranili emitiranje onoga što do tada nisu uspjeli uništiti. Neki dijelovi onoga što je govorio don Pavao su izbačeni. Vrdoljak je pokušao montirati integralnu verziju serije, ali su vrlo bitni dijelovi, nažalost, izrezani i uništen je negativ. Tako da se integralna verzija nikako nije mogla napraviti.

U neovisnoj Hrvatskoj, serija je doživjela niz repriziranja na HRT-u. Prvo repriziranje u BiH dogodilo se 2012. na televiziji OBN, a popratila ga je Slobodna Bosna intervjuuom s redateljem Antunom Vrdoljakom i glumicom Vlastom Knezović.

Nalijeđe

Matan, Kikaš, Vrtirepka i mnogi drugi legendarni likovi iz Prosjaka i sinova popularizirali su Imotsku krajinu pa je i veliki broj fanova ove serije, nakon njenog premijernog prikazivanja, hodočastio u taj dio Hrvatske i obilazio lokacije na kojima su snimljene neke od nezaboravnih scena ukupne jugoslavenske TV i filmske produkcije. Imoćani su se i željeli i znali odužiti svom Matanu. U kolovozu 2010. otkriven je, u parkiću ispred trgovačkog centra Park & Shop u Imotskom, spomenik Matanu, za sve one koji ga vole. Na Facebooku, Matan ima preko 46 tisuća obožavatelja.[17]

Kritike

Nenad Polimac u svojoj kolumni u Jutarnjem listu, naslovljenom Zaboravljene zlatne serije, nazvao je Prosjake i sinove svjedokom kraja crno-bijele i početka televizije u boji, ali ipak ne pravim vjesnikom toga razdoblja zbog 12 godina zabrane emitiranja.[16] Leon Rizmaul, iz Dokumentarnog programa Hrvatske televizije, u najavi emitiranja Prosjaka i sinova za Hrvatski vojnik napisao je: "Iako sam ovu seriju gledao već toliko puta da većinu dijaloga znam napamet, siguran sam da će me ponovno zalijepiti uz ekran. Dakle, u profesorskom stilu vam poručujem: riječ je o osnovnoškolskoj lektiri hrvatskog filma i nemamo što razgovarati dok je ne svladate!".[18] Sarajevska Slobodna Bosna ju je nazvala najboljom domaćom serijom:

Dogodilo vam se, bezbroj puta, da ste sa svojim prijateljima, rodbinom, kolegama s posla razgovarali o vama najdražim TV serijama koje su producirane u bivšoj SFRJ. Prisjećali ste se Kapelskih kresova, Otpisanih i Povratka otpisanih, Našeg malog mista i Velog Mista, Vrućeg vetra, neko se dosjetio i serija Kuda idu divlje svinje i Više od igre, bilo je i onih čiji su favoriti, pak, serije Grlom u jagode, Tale i Osma ofanziva, a bilo je, naravno, i onih koji su prstom, bez upotrebe daljinskog upravljača, ciljali na Gruntovčane i Nepokoreni grad. Bilo ih je i bilo nas je, ima nas još uvijek, a pričali smo i pričamo o najdražim serijama. A koja je najbolja TV serija snimljena na ovim prostorima, ikad? Pa, Prosjaci i sinovi! Doduše, ovo je subjektivno mišljenje, razmišljanje i promišljanje, ali šta je danas, zapravo, objektivno? Ništa. Osim da je Messi najbolji fudbaler na planeti! Ne postoji ni sitnica koja u TV seriji Prosjaci i sinovi fali. Tekst, gluma, režija, montaža, fotografija, sve je na svom mjestu, jasno poredano. U to se možete uvjeriti i gledajući njenu reprizu prethodnih sedmica na TV OBN-u. Jedina je rupa onih dvanaest godina koliko je smontirana i nesretna kupila prašinu u nekom cenzorskom bunkeru. Pa je premijerno emitovana tek 1984., a dvije, od ukupno trinaest epizoda, okrznule su i sarajevsku Olimpijadu. Tamo negdje, između takmičenja u alpskom skijanju i umjetničkom klizanju.
— Slobodna Bosna

Poveznice

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 TV profil.net Prosjaci i sinovi
  2. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 2
  3. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 3
  4. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 4
  5. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 5
  6. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 6
  7. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 7
  8. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 8
  9. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 9
  10. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 10
  11. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 11
  12. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 12
  13. TV profil.net Prosjaci i sinovi - epizoda 13
  14. "Boris Dvornik je počeo snimati ulogu Matana starijeg, ali je imao problema kod kuće, otac mu je bio teško bolestan, tako da smo nakon dvanaest dana raskinuli ugovor. Pa sam trebao nabrzinu pronaći glumca. Radu Šerbedžiju sam prvi put angažirao u filmu U gori raste zelen bor. Gledao sam ga i nešto malo u kazalištu, bio je mlad, početnik, ali me tada oduševio, pa mi se učinilo da bi kvalitetno mogao odigrati ulogu Matana starijeg. I napravio je sjajnu ulogu! Cijelu tu epizodu radio sam u jednom kadru, a snimili smo je za jedno prijepodne. A kad me već pitate da li mu je to najbolja uloga u životu, odgovorit ću vam da nije. Njegova apsolutno najbolja uloga je lik žandarskog oficira u mom filmu Povratak. Nije mu bila draga ta uloga. Jer, Rade je tipičan protagonist, nije sklon biti ni u čijoj sjeni. A u tom Povratku glavni lik igra Boris Dvornik, koji je dobio Zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli upravo za tu ulogu."
  15. "Slobodna Bosna: Te 1971. bili ste mlada glumica, zapravo još uvijek studentica glume, u zahtjevnoj ulozi i u vrhunskoj seriji, pa pretpostavljam da se u Vama često bude emocije kada se prisjetite tog perioda...
    Vlasta Knezović: Bila su to prekrasna vremena... Ljudski prekrasna. Bilo gdje da sam snimala, u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Tešnju, Splitu... osjećala sam se kao kod kuće. I dan-danas, gdje god da odem, osjećam ljubav i poštovanje. A Prosjaci su divota zato što je, između ostalog, bilo više novaca, pa se moglo i temeljitije snimati. Bilo je to vrijeme kada se na pravi način moglo stvarati umjetničko djelo. Neki dan me nazvao Arsen Dedić, kaže da on i Gabi Novak gledaju Prosjake na OBN-u. Veli Arsen: Vlasto, krasna si. Valjda zato što sam bila mlada i sve to skupa. A ja sam Arsenu vratila kompliment, jer njegova glazba u toj seriji je remek- djelo! Nešto antologijsko, što se moralo staviti na CD i samo to puštati.
    Slobodna Bosna: Šta Vam je Antun Vrdoljak rekao na tom prvom sastanku?
    Vlasta Knezović: Ne sjećam se da li mi je Tonči Vrdoljak ili netko drugi iz ekipe rekao da je u kombinaciji za ulogu Zlatke Vrtirepke bila i Jelisaveta Sablić. Ali, valjda je bilo presudno to što me Tonči gledao u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja. A imam i korijene iz Dalmatinske Zagore, jer moj otac je iz tih krajeva. Bila sam očarana mogućnošću da uopće dođem u tu ekipu, da upoznam te ljude. Ne znam točno što mi je rekao na tom prvom sastanku, ali znam da je bilo savršeno raditi s njim, zato što je on veliki u tom poslu. Imala sam sreću da radim sa najvećim i da učim od najvećih, a tu, jasno, spada i Tonči Vrdoljak."
  16. 16,0 16,1 Nenad Polimac Zaboravljene zlatne serije Jutarnji list, 24. studenog 2007.
  17. Facebook Matan 46.274 sviđa nam se, 1. kolovoza 2014.
  18. Leon Rizmaul Prosjaci i sinovi broj 192, lipanj 2008.
    "Prosjaci i sinovi
    -hrvatska dramska serija
    -13 epizoda od 17. lipnja svakodnevno na HTV 1
    -scenarist: Ivan Raos
    -redatelj: Antun Vrdoljak
    -glume: Fabijan Šovagović (did Kikaš), Rade Šerbedžija (Matan), Iva Marijanović (Nuša), Vlasta Knezović (Vrtirepka)

    Već u prošlom tjednu najavio sam da ću sljedeća dva-tri tjedna, iz subjektivnih (austrijsko-švicarskih) razloga, zaobilaziti kinodvorane. Stoga sam lukavo zavirio u TV raspored i pronašao nešto o čemu bih bez mnogo muke mogao napisati stotine stranica. Po tko zna koji put s Prisavlja u eter kreću Prosjaci i sinovi. Saga je to o dalmatinskoj obitelji kojoj prosjačenje nije nužda nego zanimanje. Osovina Raos-Vrdoljak, uz svevremensku glazbu Arsena Dedića, te maestralnog Fabijana Šovagovića, snimila je Prosjake 1971., ali je serija zbog netom slomljenoga hrvatskog proljeća punih dvanaest godina ležala u bunkeru te je prvi put na Televiziji Zagreb prikazana tek 1984. godine. Zanimljiva je i priča o glavnoj ulozi Matana. Prvobitno je Vrdoljak ulogu namijenio svome omiljenom glumcu i zaštitnom znaku svojih filmova Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor, Borisu Dvorniku. Splitski je glumac čak snimio nekoliko scena, ali je na kraju odustao zbog drugih obveza pa je glavnu ulogu Matana preuzeo Rade Šerbedžija, koji je poveo svoju prosjačku družinu na turneju po cijeloj Europi. Iako sam ovu seriju gledao već toliko puta da većinu dijaloga znam napamet, siguran sam da će me ponovno zalijepiti uz ekran. Dakle, u profesorskom stilu vam poručujem: riječ je o osnovnoškolskoj lektiri hrvatskog filma i nemamo što razgovarati dok je ne svladate!"



HD Television.svg Nedovršeni članak Prosjaci i sinovi koji govori o televizijskoj seriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.