Iljušin Il-28

Iljušin Il-28
Il-28 RB1.jpg
Il-28
Opći podaci
Tip Bombarder
Proizvođač Iljušin
Probni let 8. srpnja 1948.
Uveden u uporabu 1950.
Status Povučen
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka oko 3000
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Iljušin Il-28 (NATO naziv: Beagle) je mlazni bombarder koji se izvorno proizvodio u SSSR-u a kasnije i u drugim zemljama. Il-28 je bio prvi sovjetski mlazni bombarder koji je ušao u masovnu proizvodnju te se predviđa da je ukupno proizvedeno oko 3.000 ovih zrakoplova u različitim inačicama (bombarder, izviđač i torpedni bombarder).

Dizajn

Zrakoplov ima konvencionalan izgled trupa s krilima okomitim na trup a ispod svakog se nalazi jedan motor. Motori su bili Klimov VK-1 s potiskom od 36,5 kN te su imali električni starter. Kućišta motora su bila šira naprijed te uža na mjestu gdje se spajaju s krilima što im je omogućavalo bolji aerodinamičniji oblik, za razliku od ostalih tadašnjih zrakoplova koji su imali jednako široka kućišta. Il-28 je imao mogućnost i spajanja "RATO" raketnih potisnika koji su se instalirali između krila i trupa a korišteni su prilikom polijetanja s kratkih pista.

Nosni dio

Nišan je smješten u nosu koji je izdužen, dok su u repnom dijelu smještene dvije 23mm strojnice. To ga čini sličnim srednjim bombarderima iz Drugog svjetskog rata, no kako istovremeno ima sjedala za katapultiranje, strjelaste stabilizatore i pilotsku kupolu, može se reći da je Il-28 kombinacija starijeg dizajna s novim karakteristikama i dodacima. Kako bi imao veći dolet, Il-28 je imao mogućnost ugradnje dodatnih spremnika za gorivo na krilima, što je bilo popularno rješenje tijekom 50-ih.

Pilot je sjedio u kabini nalik lovačkog zrakoplova s poklopcem koji se otvarao prema desno. Navigator je u zrakoplov ulazio u prednjem dijelu kroz nos pomoću ljestvi, a repni topnik je slično ulazio samo kroz repni dio.

Za svoje vrijeme, Il-28 je bio dobro opremljen električnom opremom. Imao je jednostavni auto-pilot, automatski određivač smjera, radijske visinomjere, a navigator/bombarder je mete ciljao pomoću OPB-5S optičkog nišana te pomoću PSBN-M radarskog nišana kada je djelovao u uvjetima niske vidljivosti.

Povijest korištenja

Il-28 se naveliko izvozio te je služio u zrakoplovstvima više od 20 zemalja. Izvozio se u Varšavski pakt, Bliski Istok i Afriku. Egipat je bio jedan od prvih korisnika Ila-28 te su upravo ti Egipatski zrakoplovi bili prioritet za uništenje od strane Izraela tijekom Sueske krize.

Napušteni Irački Il-28

Il-28 se koristio 1956. tijekom Sovjetske okupacije Mađarske vršeći izviđačke misije s jednim oborenim zrakoplovom. Pred kraj 50-ih, Il-28 je uglavnom korišten za sekundarne misije poput vuče meta za vježbe PZO-a. Već na početku 60-ih počinje povlačenje ovog zrakoplova te brojni završavaju u rezalištima, čak i oni koji su nedavno izašli iz tvornica te su imali samo nekoliko sati leta. No unatoč velikom broju povučenih jedinica, brojni su ostali u službi te su sudjelovali u okupaciji Čehoslovačke 1968. te su u službi ostali sve do 80-ih.

Korišten je i u Vijetnamu te tijekom Sovjetske invazije na Afganistan no samo kratko vrijeme te je ubrzo povučen. Finska je koristila nekoliko Ilova-28 koji su nabavljeni između 1961. i 1966. te su konačno povučeni u 1980-ima. Jedini aktivni korisnik Ila-28 danas je Sjeverna Koreja koja u svom sastavu ima oko 80 zrakoplova.

Kina

Uz SSSR, Kina je bila jedan od najvećih korisnika Ila-28 raspolažući s više stotina zrakoplova. Kina je licencno proizvodila Il-28 pod nazivom H-5 te su povučeni tijekom 1990-ih. Prvi Kinesko proizvedeni Il-28 je nosio oznaku "H-5" a poletio je u rujnu 1964. a početak proizvodnje započinje 1965. Proizvodnja Il-28UM trenera, Kineske oznake HJ-5 započinje 1970. a nasljeđuje je i izviđačka inačica oznake HZ-5.

Kineski Il-28 su bili spremni za djelovanje već pred kraj Korejskog rata, no nema podataka da su i aktivno sudjelovali u borbenim misijama. Kina ih je ponovno koristila 1959. tijekom invazije na Tibet a korišteni su za izviđanje, s tim da ih je nekoliko navodno i oboreno. 1966. jedan Kineski Il-28 (s cijelom posadom) je prebjegao na Tajvan, no prilikom slijetanja na pistu koja nije bila dovoljno duga, došlo je do nezgode u kojoj su ozlijeđena sva tri člana posade, a repni topnik je preminuo sljedeći dan od posljedica ozljeda. Navodno je zrakoplov kasnije obnovljen te je ponovno stavljen u službu.

Kuba

Prostor za bombe

U rujnu 1962. SSSR je poslao balističke projektile te 42 Il-28N na Kubu, te su dobili Kubanske oznake iako su s njima trebali pilotirati Sovjetski piloti. Razlog ovog razmještanja je postavljanje Američkih raketa u Turskoj koje su mogle pogoditi Moskvu. Posljedica svega ovoga je bila Kubanska blokada. Nakon "stišavanja" krize, SSSR u znak "dobre volje" povlači Il-ove 28, no kako su mnogi tijekom djelovanja na Kubi bili potpuno nezaštićeni od vremenskih uvjeta, većina ih je u SSSR-u odbačena zbog korozije i lošeg održavanja.

Egipat

Što se tiče Afrike, Egipat je bio najveći korisnik Iljušina Il-28, upravljajući s otprilike 70 zrakoplova uglavnom Čehoslovačke proizvodnje. Prve jedinice su stigle neposredno prije Bliskoistočnog rata 1956. no nisu sudjelovali u borbi jer Egipatski piloti nisu bili obučeni da upravljaju takvim zrakoplovima. Dobar dio rata su proveli u susjednim zemljama kako bi izbjegli uništenje od strane Izraelskih bombardiranja. Egipatski Iljušini su prvi put korišteni u borbenim uvjetima tijekom šestodnevnog rata u lipnju 1967. no nisu imali velikog uspjeha. Kako su predstavljali veliku prijetnju Izraelskim gradovima, Izraelsko zrakoplovstvo ih je svrstalo u prioritete te ih je većina uništena još na tlu. Oni koji su i uspjeli poletjeti, su ubrzo uništeni zbog Izraelaske zračne nadmoći. Zadnji sukob u kojem su korišteni od strane Egipta je Jomkipurski rat 1973., kada su dosta uspješno djelovali te su često izvodili misije izviđanja iznad neprijateljskog teritorija. Nakon rata su ubrzo povučeni zbog svoje starosti.

Afganistan

Zadnja borbena služba Iljušina je bila u Afganistanu tijekom Sovjetskog upada. Komunistička Afganistanska vlada ih je koristila protiv Mudžahedina u jurišnim misijama s velikim uspjehom. Posebno se iskazala repna strojnica koja je štitila zrakoplov paljbom na mudžahedinske položaje jednom kad bi zrakoplov preletio njihov položaj. Nijedan nije oboren tijekom borbenog leta, no svi su uništeni 1985. kada su muđahedini, potpomognuti s nekim iznutra, postavili eksplozive na zrakoplove dok su bili na pisti.

Inačice

Il-28 inačice

Il-28U

Od kas se prvi put masovno pojavio Il-28, javila se potreba za razvojem trenerske inačice za obuku i preobuku pilota. Radovi na trener inačici oznake Il-28U (U-"uchebniy" trener) započinju pred kraj 1949. s standardnim Ilom-28 koji je preuzet iz tvornice kako bi se modificirao u prototip. S novom trener konfiguracijom poletio je 18. ožujka 1950. s pilotom Vladimirom Kokkinakijem.

Il-28U je imao dodatni kokpit za instruktora, a nalazio se u izmijenjenom nosnom dijelu, dok je učenik sjedio u standardnom kokpitu. Borbeni sustavi poput radara i strojnica su uklonjeni te je unatoč svim modifikacijama ostao sličan izvornoj inačici glede osobina. Javnosti je prvi put prikazan u paradi 1950. te je dobio NATO naziv "Mascot", a u službi je ostao sve do 70-ih (zemlje istočnog bloka).

Il-28R

Radovi na izviđačkoj inačici, Il-28R započinju uskoro nakon razvoja trenera. Prvi prototip je prvi put poletio 19. travnja 1950.

Il-28R je imao kameru i prateću opremu smještenu u prostoru za bombe, te specijalnu kameru s lijeve strane u repnom dijelu. Mogao je nositi kamere za dnevne ili noćne misije te 12 bljeskalica za osvjetljavanje prilikom noćnih misija. Količina goriva je povećana ugradnjom većih unutarnjih spremnika te dodavanjem spremnika na vrhovima krila. Povećana težina je rezultirala i težim polijetanjem i slijetanjima pa su dizajneri ojačali stajni trap kako bi izdržao veće stresove.

Strojnica je zadržana samo u repnom dijelu a bombardersko navigacijski radar se ostavljao sam u nekim situacijama. Proizvodnja je odobrena 1951. te uskoro ulazi u proizvodnju.

Il-28T

Kako dotadašnje inačice Ila-28 nisu zadovoljavale potrebe Sovjetske mornarice, otpočeo je razvoj posebne verzije koja će dobit oznaku Il-28T. Nova inačica je imala veći prostor za bombe, krilo pomaknuto prema nazad kako bi zrakoplov bio stabilan, modificiran nosni dio namijenjen sustavu za ciljanje torpeda. Uz to uklonjena je prednja strojnica te je količina unutarnjeg goriva smanjena ali i kompenzirana dodavanjem spremnika na vrhovima krila.

Il-28N je sad mogao ponijeti bombe, rakete ali i konvencionalna torpeda te morske mine. Dva prototipa su izrađena modifikacijom prijašnjih modela a prvi put su poletjeli 8. siječnja 1951. a u ograničenu proizvodnju ulazi na ljeto 1951.

Pregled svih inačica

  • Il-28 – Trosjedni bombarder
  • Il-28D – Dalekometni nuklearni bombarder
  • Il-28R – Trosjedni taktički izvidnik
  • Il-28REB – Inačica namijenjena za elektronsko ratovanje i ometanje
  • Il-28RTR – Inačica za elektronsko izviđanje
  • Il-28S – Inačica s strjelastim krilima. Projekt nije zaživio
  • Il-28Sh - Prijedlog za blisku podršku
  • Il-28T – Torpedni bombarder za rusku mornaricu
  • Il-28U – Trener
  • Il-28LL - Ograničena inačica za testiranje sjedala za katapultiranje
  • Il-28ZA – Inačica za prikupljanje atmosferskih uzoraka
  • H-5 – Kineska bombarder inačica
  • HJ-5 – Kineska trener inačica
  • B-228 – Osnovni Il-28 proizveden u Čehoslovačkoj
  • CB-228 – Il-28U koji se licencno proizvodio u Čehosovačkoj

Korisnici

Naoružanje

Dvije strojnice u repnoj kupoli
Strojnice
Bombe, torpeda i rakete

Izvori