Dobro došli, gospodine Chance

Dobrodošli, g. Chance
Chance.jpg
Naslov izvornika Being There
Redatelj Hal Ashby
Producent Andrew Braunsberg
Scenarist Jerzy Kosinski
Robert C. Jones
Glavne uloge Peter Sellers
Shirley MacLaine
Melvyn Douglas
Jack Warden
Richard Dysart
Glazba Johnny Mandel
Montaža Don Zimmerman
Distributer United Artists
Godina izdanja 1979.
Trajanje 130 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Dobrodošli, g. Chance (eng. Being There) američki je film iz 1979., spoj tragikomedije i satire, kojeg je režirao Hal Ashby. Film je snimljen po knjizi "Prisutnost" (u engleskom originalu se također zvala "Being There") koju je napisao Jerzy Kosinski. Radnja se vrti oko mentalno zaostalog vrtlara (tumači ga Peter Sellers) kojeg političari smatraju za genija.

Američki filmski institut je film stavio na 26. mjesto na listi "100 godina...100 smijeha" [1] a Ceh scenarista Amerike je scenarij kojeg je napisao Jerzy Kosinski prema vlastitoj knjizi stavio na 81. mjesto na listi "101 najboljih scenarija ikada napisanih"[2].

Filmska ekipa

Radnja

Glavni junak je Chance, mentalno zaostali sredovječni čovjek koji je cijeli svoj život radio u vrtu na jednom imanju u Washingtonu, okružen samo dvijema osobama - bezimenim starcem i sluškinjom. Chance ne zna ni čitati ni pisati, nikada nije napustio imanje ili imao ljubavnicu i jedino što ga zanima je gledati televiziju. Ipak, cijeli je život bio sretan i zadovoljan. Kada jednog dana umre starac a sluškinja dobije otkaz, Chance mora prvi put u životu napustiti imanje.

Na ulici ga slučajno lagano udari auto bogate gđe. Eve koja ga poveze u svoju vilu gdje rade liječnici. Tamo je i Evin bogati suprug Ben, koji umire. I Ben i Eve zaključe po Chanceovoj otmjenoj odjeći da se radi o intelektualcu. Kada Bena posjeti predsjednik i on zaključi da je Chance intelektualac koji govori u metaforama. Ubrzo Chance nastupi na televiziji i postaje zvijezda a cijelo društvo njegovo čudno ponašanje interpretira kao šarmantno djelovanje genija. Eve se zaljubi u njega, mediji i političari na jednoj svečanosti mu govore same pohvale, no Chanceu je to sve svejedno. Ben umre a doktor Allenby shvati da je Chance samo običan vrtlar, no odluči ništa nikome ne reči i ostaviti im iluziju. Na raskošnom Benovom sprovodu Chanceova se koncentracija istroši i on napusti pogreb. Otiđe u obližnju šumu dok visoko rangirani političari raspravljaju o tome da ga postave za predsjednika države. Chance hoda po imanju i stigne do jednog jezera. Nastavi i iznenada počne hodati po vodi, dok se u pozadini čuju riječi predsjednika, koji održava govor; "Život je stanje duha".

Nagrade

Zanimljivosti

  • Peter Sellers je bio toliko fasciniran knjigom "Prisutnost" koju je napisao Jerzy Kosinski da je godinama pokušavao snimiti film po njoj. Navodno je to bio jedini film o kojem je zbilja bio strastven.
  • Izuev isječaka iz televizije, jedini glazbeni dodaci u filmu su "Also Sprach Zarathustra" Eumira Doedatoa i "Gnosiennes" u interpretaciji Erika Satiea[3].
  • Sellers je modelirao glas Chancea po svojem idolu, Stanu Laurelu.
  • Odjavna špica je pri premijeri sadržavala komične isječke u kojima su pokazane Sellersove greške pri izgovaranju rečenice u jednoj sceni. No kasnije su oni izbačeni i sada, kada god se film emitira na televiziji, odjavna špica sadrži samo melankoičnu glazbu i TV smetnje.
  • Laurence Olivier je bio prvotni izbor za ulogu Benjamina Randa, ali je odbio kada je pročitao da scenarij sadrži scenu u kojoj se implicira da lik Shirley MacLaine masturbira [4].
  • Hal Ashby je ideju za završnicu dobio navodno potpuno spontano dok je razgovarao sa jednim kolegom o filmu.
  • Redatelj Ashby ima malu cameo ulogu u filmu, u sceni u zgradi Washington Posta, kao zaposlenik za kabinetom za dosjee.
  • U jednoj sceni pri kraju, Chance gleda film "Afera Thomasa Crownea" na televiziji i oponaša poljubac zagrlivši Eve. Redatelj Ashby je bio montažer na filmu "Afera Thomasa Crownea".
  • Slavnu rečenicu u filmu ("Život je stanje duha") Sellers je dao ugravirati na svojem grobu.

Razlike knjige i filma

  • U knjizi se otkriva da je Chancea rodila mentalno zaostala žena i da ga je usvojio starac, te upozorio da se ponaša suzdržano i ne proturiječi mu ili će ga poslati u dom za mentalno bolesne. U filmu se porijeklo Chancea ostavlja otvorenim.
  • U knjizi, sluškinja Louise je "otišla na odmor", ali je u stvarnosti umrla te ju je zamijenila druga sluškinja. Tako nova sluškinja nije mogla potvrditi da je Chance doživotno radio u vrtu pred odvjetnicima. U filmu, Louise napušta imanje bez da je ikoga obavijestila o Chanceu.
  • U knjizi, radnja se odigrava u New Yorku. U filmu, radnja se odigrava u Washingtonu.
  • U knjizi, implicira se da je godišnje doba proljeće pošto cvate cvijeće, dok je u filmu zima.
  • U filmu, Chance cijeli dan luta po gradu, dok u knjizi odmah nailazi na Evein auto.
  • Eve se u knjizi zove EE (Elizabeth Eve).
  • U knjizi postoji proširena scena u kojoj Chance slijedi gay čovjeka na kat koji se skine gol i očeše o njegovu nogu.
  • U knjizi, Chance dobiva vlastitu sekretaricu, ali nema koristi za nju.
  • U knjizi, odvjetnik Franklin ne prepozna ponovno Chancea kada ga vidi na televiziji.
  • U knjizi nema pogrebne sekvence na kraju. Umjesto toga, Chance se nalazi na nekoj zabavi i izađe u vrt.

Teme i analiza

Iako film na prvi pogled izgleda jednostavno, njegova simbolična priča i struktura su pomno razrađeni i podložni raznim egzistencijalnim (pa i religioznim) interpretacijama. Jedna od njegovih tema je površnost društva i medija [5]( Chance je retardiran ali ga svi drže za intelektualca jer nosi otmjenu odjeću i ima suzdržan govor ) koje i od budala stvara zvijezde. Druga tema je načelo i apsurd egzistencije, na što se nadovezuje i originalni naslov "Being There" (u hrvatskom prijevodu romana: "Prisutnost") pošto Chance dokazuje da jedan čovjek ne treba imati ništa da bi postigao sve u životu, izuzev biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, dok drugi koji bi to zaslužili za to nikada nisu dobili šansu. Treća je da se svaka rečenica, pa i gesta, može krivo protumačiti[6]. Tako svi krivo shvate Chancea i proglase ga genijem, tj. daju mu veće zasluge nego što on zaslužuje ( ruski veleposlanik ga upita: "Jeste li čuli za pjesnika Krilofa?" Chance se samo nasmiješi, a veleposlanik odmah zaključi: "Aha! Znači čuli ste za njega!" ). Redatelj Hal Ashby vodi priču suzdržano i humano, dajući gledatelju prostora da sam izvodi zaključke.

Po nekima mišljenjima razlog Chancove hipnotične privlačnosti na ljude leži u tome što je on jednostavno sretan bez ičega. To zbunjuje i fascinira ljude oko njega koji su bogati i imućni, ali su im životi isprazni. Chance je osoba bez prošlosti i budučnosti ali na to ne mari. Kao što to završnica suptilno naglašava ( "Život je stanje duha." ) percepcija o sreći i svemu je relativna. Chance je neka vrsta "slobodnog duha" po Nietzscheu, odvojena od svega u strukturi društva koja ne mari za materijalne vrijednosti ili norme (jer ih i ne zna) dok su svi drugi ovisni o njima, te tako nema problema u tome što se sve vrijednosti života raspadaju, što filmu daje i metafizičku dimenziju.

Kritike

Gotovo svi kritičari su hvalili film. Ken Hanke je napisao: "Poput većine velikih filmova, i "Dobrodošli, gospodine Chance" je jedan od onih koji se uvijek doimaju svježi i relevantni. U stvari, ovo je jedan primjer gdje se film čini više relevantnim u današnje doba nego u doba kada je nastao...Sellersov portret junaka Chancea kao neke vrste "svete nevinosti" (na što se nadovezuje i zadnja scena filma) je daleko udaljena od mimike lica kakva se inače koriste u opisu mentalno zaostalih, kakve nalazimo kod Toma Hanksa u filmu "Forrest Gump", Seana Penna u "Ja sam Sam" ili Cube Goodinga J.r-a u "Radio"...Chance uopće nije dubok. Ono što on govori nema nekog značenja za njega. Ako je pametniji od ljudi oko njega, onda je to samo zato što su oni toliko očajni za nekim koga bi sljedili da bi spremno slijedili čovjeka sa jedva jednom misli u glavi. No Chance nikada nije figura ismijavanja zato što je toliko jedinstven i stvaran - i to se odnosi na cijeli film, koji je iznenađujuče human"[7]. Robert Vaux je utvrdio: "Ovaj film je sve što je "Forrest Gump" trebao biti, ali nije bio"[8]. John J. Puccio je zaključio: "Dobrodošli, g. Chance" je za mene godinama bio nešto posebno. Kao prvo, to je ozbiljna komedija i klasik koji me je duboko zadivio kada sam ga prvi put vidio u kinima te me i dalje nastavlja zadivljavati danas. Kao drugo, to je bio posljednji veliki film Petera Sellersa...Priča je nježno češanje o čovjekovu vječnu naivnost i njegovoj podložnosti da bude zavaran izgledom. Vjerujemo samo ono što želimo vjerovati"[9].

Analizirajući misterioznu, fantazmagoričnu zadnju scenu filma, kritičar Roger Ebert je napisao: "Da li to znači da mi nikada ne razmišljamo za sebe, nego samo djelujemo po normama? Posljednje riječi filma su "Život je stanje duha". Dakle, nijedan kompjuter nikada neće biti živ. Ali do stupnja u kojem smo mi ograničeni našim ljudskim "programiranjem", nećemo biti niti mi. Pitanje nije hoće li kompjuter ikada misliti kao čovjek, nego hoćemo li mi izabrati osloboditi se razmišljanja poput kompjutera"[10].

Izvori

Vanjske poveznice