Balint Vujkov

Balint Vujkov (Subotica, 26. svibnja 1912.-Subotica, 23. travnja 1987.) je hrvatski književnik, sakupljač i obrađivač hrvatskih narodnih djela iz Vojvodine i susjednih država, pripovjedač i romanopisac. Dramatizirao je brojne narodne pripovijetke koje je sakupio i zapisao. Sakupljao ih je u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj (karaševski Hrvati), Češkoj, Vojvodini, Austriji, Hrvatskoj (u Lici) i na Kosovu tijekom 55 godina. Pored hrvatskih, zapisao je i narodna djela Srba iz Mađarske i Rumunjske. Po značaju njegovog sakupljačkog rada ga pojedini stručnjaci stavljaju razinu s braćom Grimm i Vukom Karadžićem [1].

Bio je pjesnik, pripovjedač, pisac bajki, fantastičnih priča, dramatik, publicist, polemičar, esejist, romanopisac. Bio je pokretačem i članom uredništva u većem broju književnih časopisa, novina i narodnih kalendara. Po struci je bio pravnik. Radio je kao odvjetnik, u službi pravne pomoći i kao sudac subotičkog okružnog suda.

Otac je hrvatskog dužnosnika iz Vojvodine, Franje Vujkova.

Književnički rad

Prozno stvarateljstvo mu je u prvim poratnim godinama u klasičnim, tradicionalno-realističkim okvirima.

Piše o tematici i problematici iz društvenog i obiteljskog života bačkih Bunjevaca i Šokaca, na ponekim mjestima s istaknutom vjerskom inspiracijom.

Jedan je od pisaca proze koji su ranije pošli tragom socijalne literature. Ranije je pošao tragom socijalne kulture, a poslije se opredijelio za ratne i poratne teme, u kojima je interpretirao svoje ratne dogodovštine i poratna zbivanja. U njima je prikazao duhovnu riznicu Hrvata iz Bačke, Banata, Srijema, Slavonije, Like, Kosova, Austrije, Češke, Slovačke, Mađarske i Rumunjske.

Surađivao je s novinama "Hrvatska riječ" iz Subotice.

Jednim je od osnivača ogranka Matice hrvatske u Subotici '60-ih, pored Josipa Buljovčića, Matije Poljakovića i inih.[2]

Pokrenuo je 1933. omladinski književni časopis "Bunjevačko kolo", kojeg je uz prekide uređivao tri godine. Poslije tog lista je uređivao list "Stvaranje". Nakon Drugog svjetskog rata je bio glavnim urednikom mjesečnika na hrvatskom "Njiva", koji je izašao u samo 3 broja.

Kad je Subotica 1941. anektirana s ostatkom Bačke Mađarskoj, čim su mađarske okupacijske postrojbe ušle u grad, Vujkova su uhitile i zatočile u Gradskoj kući, kao i sve osobe koje su okupatoru bile nepodobne. Trebao je biti odveden na strijeljanje kao i ostali nepodobni, no život mu je spasio mjesni Mađar, odvjetnik Károly Kovács, otac poznatog mađarskog pjesnika iz Vojvodine i prevoditelja s hrvatskog i sa srpskog jezika.

Zaslužan je za poticanje Vojislava Sekelja (s kojim se Vujkov mnogo družio) na pisanje pjesama početkom '70-ih, posebice onih na mjesnom štokavsko-ikavskom narječju subotičkih Hrvata. Zajedno sa Matijom Poljakovićem, skretali su pažnju Sekelju na pisanje kvalitetnim hrvatskim jezikom.[3] Pri tome valja naglasiti da je Vujkov naputio Sekelja u pravcu kojim je i sam išao, u pravcu afirmiranja i očuvanja izvorne bačke hrvatske ikavice. Bogatstvo i izvornost njegova djela je nepresušnim jezičnim vrelom, a i pokazateljem je dubokih povijesnih korijena bunjevačkih Hrvata.

Po Sekeljevim tvrdnjama, Vujkov je trebao napisati "subotičke Glembajeve", "jer je poznavao ovaj narod u dušu", osjećavši Bačku srcem i dušom. Bio je iznimna dara za jezike, posebice dijalektalne. Uz pomoć Nace Zelića kao organizatora, te rad Balinta Vujkova i Matije Poljakovića, dosta se napravilo u kulturnom području (pred i tijekom hrvatskog proljeća, op.a.), i bilo bi se još više, da se politička represija nije uplela. [3].

Pored Sekelja, i drugi stručnjaci su isticali Balintovo djelo, koje je iskazivalo bogatstvo narodnog znanja.

Zbog svojeg otvorenog isticanja hrvatstva, trpio je od progona od strane državnih vlasti [4]. Među ostalim, vlasti su mu onemogućivale daljnji rad na način da su mu oduzeli putovnicu, tako da nije mogao nastaviti svoj projekt sakupljanja narodnih priča Hrvata iz Italije, a sam je bio izložen raznim zahtjevima i osudama koje su mu ometale rad [5]. Tako su mu vlasti 1972. uništile nekoliko tisuća primjeraka ranijih i najnovijih izdanja narodnih pripovjedaka bunjevačkih Hrvata koje je on skupio tako što su ih bacile u podrum Gradske kuće u Subotici, gdje su vlaga i fekalne vode dokrajčile te knjige [1].

Priznanja

Danas (stanje 2007.), Subotica ima jednu ulicu koja nosi ime u čast Balinta Vujkova, iako se predlagalo da ta ulica bude u ulici gdje je njegova rodna kuća (današnja ulica Otona Župančiča, po stanju od listopada 2007.).

Balintu Vujkovu je napravljena i bista, a prijedlog iznesen na Danima Balinta Vujkova 2007. je dat da se ta bista postavi u park ispred Gradske kuće, tako da stoji sučelice Blašku Rajiću, Vujkovljevu dugogodišnjem prijatelju.

Svojim djelima je ušao u antologiju proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Vujkovu u spomen pokrenuti su Dani Balinta Vujkova 2002..

Djela

Objavio je dvadesetak knjiga i antologija.

Među njima su i tri zbirke crtica, novela i priča Bač Boda ide na izbore, Dva borca i Prašina po dugama.

  • Pupoljci, lirske pjesme (zajedno sa Franjom Bašićem i Blaškom Vojnićem Hajdukom)
  • Krilati momak
  • Hajka po zatvorenom krugu, roman (vlasti su ga zabranile zbog "nepodobnog naslova")
  • Bajka o mravljem caru, fantastične pripovijesti, 1953.
  • Cviće, fantastične pripovijesti
  • Kamen, fantastične pripovijesti

Knjige koje sadrže narodna djela koja je sakupio Balint Vujkov:
(popis nepotpun)

  • Hrvaške pravljice
  • Bunjevačke narodne pripotivke, Hrvatska riječ, Subotica, 1951.
  • Hrvatske narodne pripovjetke: bunjevačke, 1953. (Novi Sad), 1957. (Zagreb)
  • Šaljive hrvatske narodne pripovijetke : (Bunjevačke) , Subotica, 1958.
  • Hrvatske narodne pripovjetke iz Vojvodine, Subotica, 1960.
  • Cvjetovi mećave : hrvatske narodne pripovijetke iz Mađarske, Rumunjske, Austrije i Čehoslovačke, Zagreb, 1971.
  • Tica žeravica: Hrvatske narodne pripovijetke, Subotica, 1964.
  • Mrsne pripovitke : antologija bunjevačke erotske priče, Zagreb, 1999. (prireditelj)
  • Pupko i družina, 2007.
  • Šaljive narodne pripovijetke, 2008.

Temeljem djela koje je Vujkov zapisao, sastavljene su dječje slikovnice Pripovitke za laku noć 2005., Razlinkavi zec, a po Vujkovljevoj pripovjetci Čukundidino zrno ora je snimljen i prvi animirani film na narječju bunjevačkih Hrvata.[6]

Neka djela su mu prevedena i na mađarski jezik, a preveo ih je bački hrvatski književnik Matija Molcer.

Zanimljivosti

Portretirao ga je poznati subotički slikar Gustav Matković.

Radovi o Vujkovu

  • Sanja Vulić Vranković:Tekstološke i jezične značajke književne ostavštine Balinta Vujkova, (u :Balint Vujkov, Krilati momak, 2005.
  • Sanja Vulić Vranković:Hrvati u dijaspori kao cvjetovi u mećavi/O istraživanjima Balinta Vujkova na panonskom prostoru, 2005.
  • Sanja Vulić Vranković:Balint Vujkov i Hrvati u Mađarskoj, 2006.
  • Sanja Vulić Vranković:Duhovni nasljednici Balinta Vujkova, 2006.

Izvori

  1. 1,0 1,1 Lazar Merković: Pjesnik cvjetova mećave, Klasje naših ravni br.1-2/2003., str. 5-8 Pogrješka u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "Merković" definirano više puta s različitim sadržajem
  2. Radio-Subotica Posvemašnje ozbiljenje postmoderne – vojvođanski Hrvati u vlastitom teatru apsurdnosti (II.)
  3. 3,0 3,1 "Hrvatska riječ", Razgovor sa Vojislavom Sekeljem , 22. travnja 2004.
  4. Radio-Subotica, Nastavlja se državni projekt stvaranja bunjevačke nacije, 18. kolovoza 2007.
  5. Radio Subotica Izašla knjiga Balinta Vujkova - «Šaljive narodne pripovijetke», 18. listopada 2008.
  6. Zvonik br. 144 Narodna književnost u školi

Izvori

  • Lazar Merković: Pjesnik cvjetova mećave, Klasje naših ravni br.1-2/2003., str. 5-8
  • Geza Kikić: Antologija proze bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice


Flag of Croatia.svg Flag of Vojvodina.svg Nuvola apps package wordprocessing.png Nedovršeni članak Balint Vujkov koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.