Albert Einstein

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Albert Einstein. Za druga značenja, pogledajte Albert Einstein (razdvojba).
Albert Einstein
Albert Einstein Head.jpg
Slikao Oren J. Turner (1947.)
Rođenje 14. ožujka 1879.
Mjesto rođenja Ulm, Württemberg, Njemačka
Smrt 18. travnja, 1955.
Princeton, New Jersey, SAD
Prebivalište Njemačka, Italija, Švicarska, SAD
Državljanstvo Njemačko (1879. – 1896., 1914. - 1933.)
Švicarsko (1901. – 1955.)
Američko (1940. – 1955.)
Etnicitet Židov
Polje Fizika
Institucija Švicarski patentni ured (Berne)
Sveučilište u Zürichu
Sveučilište Charles u Pragu
Pruska akademija znanosti
Institut Kaiser Wilhelm
Sveučilište u Leidenu
Institut za napredna istraživanja
Alma mater Tehnička visoka škola u Zürichu
Akademski mentor Alfred Kleiner
Poznat po Opća teorija relativnosti
Specijalna teorija relativnosti
Brownovo gibanje
Fotoelektrični učinak
Ekvivalencija mase i energije
Einsteinove jednadžbe polja
Teorija ujedinjenog polja
Bose-Einsteinova statistika
EPR paradoks
Bose-Einsteinov kondenzat
Einstein-Debyeova teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela
Gravitacijski valovi
Kozmološka konstanta
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1921.)
Copleyeva medalja (1925.)
Matteuccijeva medalja (1921.)
Fotoelektrični učinak pokazuje isto dualizam: ulazni fotoni dolaze s lijeve strane i udaraju metalnu ploču (na dnu), izbijaju elektrone, koji su prikazani kako izliječu na desnu stranu.
Prema Općoj teoriji relativnosti, planet u svom obilasku oko Sunca opisuje elipsu koja se polako okreće u svojoj ravnini (primjer Merkurova perihela).

Albert Einstein ( njemački izgovor [▶] )(Ulm, 14. ožujka 1879. - Princeton, 18. travnja 1955.) bio je teorijski fizičar, prema jednom izboru najveći fizičar uopće.[1][2] Mladost je proveo u Münchenu, Italiji i zatim u Švicarskoj, gdje je (1900.) završio studij na Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Od godine 1902. do 1909. radio je u Bernu u patentnom uredu. U tom razdoblju otkrio je niz osnovnih zakona prirode (brzinu svjetlosti kao maksimalnu brzinu, dilataciju vremena i novo objašnjenje dilatacije dužina, te ekvivalentnost mase i energije, korpuskularnu prirodu svjetlosti i načelo ekvivalencije, osnovu opće teorije relativnosti). Godine 1909. postao je izvanredni profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zürichu, a 1911. profesor teorijske fizike u Pragu; 1912. vratio se u Zürich i postao redoviti profesor na Tehničkoj visokoj školi; 1914. izabran je za člana Pruske akademije znanosti; 1914. postao je u Berlinu direktor Kaiser-Wilhelmova instituta za fiziku. Po Hitlerovu dolasku na vlast (1933.) Einsteinu su oduzete sve funkcije i konfisciran imetak. U znak prosvjeda Einstein se odrekao njemačkoga državljanstva i otišao u SAD, gdje je do kraja života radio u Institutu za viša znanstvena istraživanja u Princetonu. Bio je čovjek širokih shvaćanja, slobodouman, slobodoljubiv i dosljedan mirotvorac (pacifist), koji se zalagao za pravdu i mir. Na početku Prvog svjetskog rata odbio je potpisati deklaraciju njemačkih učenjaka koji su se složili s ulaskom Njemačke u rat. Na njegovo upozorenje 1939. da bi Nijemci mogli načiniti atomsku bombu, započeli su u SAD-u istraživački radovi za proizvodnju takve bombe (Projekt Manhattan). Poslije se Einstein uporno borio protiv primjene tog oružja.

Einsteinovo je glavno djelo njegova teorija relativnosti (1916.), koja je ne samo od osnovne važnosti kao temeljni okvir za daljnji razvoj teorijske fizike, već duboko zahvaća i u filozofske koncepcije, napose o prostoru i vremenu, a povrh toga u probleme kozmologije i kozmogonije. Einstein je neprekidno usavršavao teoriju relativnosti, pa je u posljednjim godinama života razvio takozvanu unificiranu teoriju polja, koja poopćuje njegovu teoriju gravitacije i uključuje teoriju elektromagnetizma. Osim teorije relativnosti, Einstein je fizici dao i druge vrlo važne prinose. Godine 1905. uveo je hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima, to jest pretpostavku da se svjetlost može shvatiti i korpuskularno, kao roj čestica, kada treba objasniti neke pojave, napose fotoelektrični učinak. Analiza te pojave pokazuje da se ona može lako objasniti ako se pretpostavi da postoje kvanti svjetlosti, a da ostaje nerazumljiva na temelju predodžbe svjetlosti kao elektromagnetskih valova. Einstein je postavio vezu između energije 'E fotona i frekvencije svjetlosti ν kao valne pojave, u obliku:

gdje je: h = 6,626 069 3 · 10–34 Js; Planckova konstanta); potpuno objašnjenje dvojnoga karaktera svjetlosti, koja se prema okolnostima očituje kao korpuskularna ili kao valna pojava, daje tek moderna kvantna fizika. Godine 1907. Einstein je razvio kvantnu teoriju specifične topline, koju je dalje usavršio P. Debye. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju (1900. M. Planck otkrio je prve kvantne zakone za zračenje). Za radove na polju kvantne teorije Einsteinu je 1921. dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku. Einstein je pokazao da Brownovo gibanje nastaje kao posljedica sudara molekula tekućine sa sitnim česticama suspendiranima u tekućini i tako pridonio potvrdi kinetičke teorije topline, primijenivši je i na tekućine. U vezi s tim problemima dao je još nekoliko prinosa, koji se nadopunjuju radovima M. Smoluchowskoga. Einstein i W. J. de Haas pokusima su ostvarili žiromagnetski učinak, koji se sastoji u tome da željezni štap pri magnetiziranju dobiva vrlo malen moment impulsa. [3]

Životopis

Bok

Bok

Srednje godine

Bok

Bok

Kopenhagensko tumačenje

Einstein i Niels Bohr. Fotografirao ih je Paul Ehrenfest za vrijeme njihove posjete Leidenu u prosincu 1925. Einstein i Borh su vodili nekoliko epistemoloških rasprava oko Einsteinovog negiranja Kopenhagenskog tumačenja kvantne mehanike.

Godine 1909., Einstein predstavlja svoj rad Razvoj naših pogleda na sastav i suštinu zračenja (njem. Über die Entwicklung unserer Anschauungen über das Wesen und die Konstitution der Strahlung; eng. The Development of Our Views on the Composition and Essence of Radiation) u kojem zbraja dotadašnja gledišta fizičara na koncept luminoferusnog (propusnog za svjetlost) etera i, što je još važnije, u kojem razmatra o pojavi kvantizacije svjetlosti. U ovome, kao i u ranijem članku iz 1909., Einstein pokazuje da kvanti energije, koje je u fiziku uveo Max Planck, također posjeduju i dobro određen impuls i da se u mnogim pogledima ponašaju kao da su neovisne točkaste čestice. Ovaj članak obilježava uvođenje modernog fotonskog koncepta (mada je pojam kao takav uveden znatno kasnije, u radu Gilberta Newtona Lewisa iz 1926.). Možda je još značajnije to što Einstein pokazuje da svjetlost može istovremeno biti i val i čestica, i točno predviđa da fizika stoji na ivici revolucije koja će zahtjevati od nje da ujedini ove dva dualna svojstva svjetlosti. Međutim, njegov prijedlog da Maxwellove jednadžbe elektromagnetnog polja treba izmijeniti tako da one dozvole u graničnim slučajevima i singularitete polja, nikada nije dalje razvijan, mada je mogao imati utjecaja na de Broglieovu valno-čestičnu pilot hipotezu kvantne mehanike.

Determinizam

Početkom 1920-ih, kako je originalna kvantna teorija sve više zamjenjivana s novom teorijom kvantne mehanike, Einstein je glasno počeo kritizirati Kopenhagensko tumačenje novih jednadžbi. Njegov opozicijski stav po ovom pitanju zadržat će cijeli svoj život. Većina razloge ovog njegovog protivljenja vidi u tome što je on bio snažni determinist. Pri tome, oni se pozivaju na pismo upućeno Maxu Bornu 1926. u kojem Einstein navodi primjedbu koju povjesničari najviše pamte:

Wikicitati „Kvantna mehanika je zaista impozantna. Ali neki unutrašnji glas mi govori da to još nije prava stvar. Ova teorija kaže nam mnogo toga, ali nas zaista ne dovodi nimalo bliže tajni Onog Starog. Ja sam, po svaku cijenu, uvjeren da se On ne igra s kockicama.”

Na ovo je Niels Bohr, koji se najviše sporio s Einsteinom oko kvantne teorije, odgovorio:

Wikicitati „Prestani govoriti Bogu što da radi!”

Bohr-Einsteinova debata o fundamentalnim aspektima kvantne mehanike dogodila se tijekom jedne Solvayjske konferencije. Još jedan važan dio Einsteinove točke gledišta na probabilizam kvantne mehanike predstavlja čuveni EPR članak[4] koji je on napisao zajedno s Borisom Podolskym i Nathanom Rosenom (Einstein-Podolsky-Rosenov paradoks). Neki fizičari ovaj rad smatraju kao dodatni dokaz tvrđenja da je Einstein bio u determinist. [[datoteka:Pauli.jpg|mini|desno|250px|[[Wolfgang Pauli].], austrijski fizičar, Einsteinov prijatelj i jedan od vodećih fizičara 20. stoljeća. Godine 1945. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku. Pauli je najznačajniji po svom principu isključenja u kojem isključuje mogućnost da dva elektrona imaju isto kvantno stanje u isto vrijeme.]] Ima mjesta i za sasvim drugačije gledanje na ove Einsteinove primjedbe upućene kvantnim pravovjercima. Jer Einstein je, osim ove prethodno navedene izjave, davao i neke druge, tako da je Einsteinov suvremenik Wolfgang Pauli, našao za njega po ovome pitanju i riječi razumijevanja. Prethodno citirana izjava Bog se ne igra s kockicama dana je prilično rano, a Einsteinove kasnije izjave tiču se nekih drugih tema. Paulijev citat po ovom pitanju je sljedeći:[5]

Wikicitati „Ja nisam u stanju prepoznati Einsteina kada god vi govorite o njemu, bilo u vašem pismu ili u manuskriptu. Čini mi se kao da ste vi sami za sebe napravili i podigli neku lutku Einsteina, koju zatim oborite na pod s velikom pompom. Posebno zato što Einstein nije smatrao koncept determinizma toliko fundamentalnim kao što je često držano da je (ovo mi je on rekao nedvosmisleno mnogo puta). (…) On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministička?" (…) on nije uopće ljut na vas, nego samo kaže da ste vi osoba koja neće slušati.”
Nepotpunost i realizam
Gravitacijski valovi naizmjenično sabijaju i rastežu prostor kroz koji prolaze.

Mnogi Einsteinovi komentari ukazuju na njegovo vjerovanje da je kvantna mehanika nepotpuna teorija. Ovo tvrđenje je prvi put izneseno u čuvenom Einstein–Podolsky–Rosen članku (EPR paradoks), iz 1935. [6], a ponovo se pojavljuje i 1949. u knjizi Albert Einstein, Filozof-znanstvenik.[7] EPR članak — naslovljen sa Može li se kvantno mehanički opis fizikalne stvarnosti smatrati potpunim? — završava se zaključkom:

Wikicitati „Budući da smo tako pokazali da valna funkcija ne osigurava potpuni opis fizikalne stvarnosti, otvara se pitanje je li takav opis uopće i postoji ili ne. Mi vjerujemo, međutim, da je takva jedna teorija ipak moguća.”

U Schilppovoj knjizi,[8] Einstein postavlja začuđujući eksperimentalni prijedlog u nečemu sličan sa Schrödingerovom mačkom. U uvodu on podsjeća na problem (radioaktivnog raspada) atoma. Ako imamo na početku jedan neraspadnuti atom i ako čekamo određeni period vremena, kvantna mehanika daje nam vjerojatnost s kojom će ovaj atom u danom vremenu podleći transformaciji putem radioaktivnog raspada. Einstein zatim zamišlja sljedeći sustav kao sredstvo za detekciju raspada:

Wikicitati „Umjesto da razmatramo sustav koji sadrži samo radioaktivni atom (i njegov proces transformacije), bolje je razmatrati sistem koji uključuje u sebe također i sredstvo za konstataciju radioaktivne transformacije – na primjer Geigerov brojač s mehanizmom za automatsko registriranje. Neka ovo uključuje i registarsku traku, koju pokreće satni mehanizam, po kojoj će oznake biti ispisivane okidanjem brojača. Istina, s točke gledišta kvantne mehanike, ovaj je sustav u cjelini veoma složen i prostor koji zauzima njegova konfiguracija je veoma velikih dimenzija. Ali u principu nema zamjerki na tretiranje cijelog ovog sustava s točke gledišta kvantne mehanike. Ovdje također, teorija određuje vjerojatnost za svaku konfiguraciju, za sve koordinate i za svaki vremenski trenutak. Ako bi se uzele u obzir sve konfiguracije koordinata, za vrijeme dovoljno veliko u usporedbi s prosječnim vremenom raspada jednog radioaktivnog atoma, trebala bi biti (najviše) jedna takva registarska oznaka na papirnoj traci. Za svaku konfiguraciju koordinata treba odgovarati određena pozicija oznake na papirnoj traci. Ali, ukoliko teorija donosi samo relativnu vjerojatnost zamislivih koordinatnih konfiguracija, to također nudi samo relativne vjerojatnosti za položaje oznaka na papirnoj traci, ali ne i točno određene položaje ovih oznaka.”

Einstein dalje nastavlja:

Wikicitati „…Ako se mi pokušamo pozabaviti tumačenjem da kvantni teoretski opis treba biti shvaćen kao potpuni opis nekog pojedinačnog sustava, tada smo prisiljeni na tumačenje da položaj oznake na traci nije nešto što pripada sustavu po sebi, nego da je postojanje tog položaja suštinski ovisno o izvršenju opažanja načinjenog na registracijskoj traci. Ovakvo tumačenje u stvari nije ni na koji način apsurdno s čisto logičke točke gledišta, ali teško da postoji bilo tko, tko bi bio sklon ovo uzeti ozbiljno u razmatranje. Zato što u makroskopskom svijetu jednostavno se podrazumijeva da se moramo držati programa realističkog opisa u prostoru i vremenu, dok u oblasti mikroskopskih pojava, skloni smo odustati od ovog programa, ili da ga, u najmanju ruku, izmjeniti.”

Einstein nikada u potpunosti nije odbacio probabilističke tehnike i način mišljenja. On se osobno iskazao kao veliki statističar.[9] koristeći statističku analizu u njegovom radu o Brownovom gibanje i fotoelektricitetu, a u radovima objavljenim prije 1905. Einstein je čak otkrio i Gibbsove ansamble. Prema mišljenju većine fizičara, međutim, on je vjerovao da se na indeterminizmu mogu zasnivati razlozi za ozbiljne primjedbe na račun fizikalne teorije. Paulijevo svjedočenje, kao što smo vidjeli, u suprotnosti je s ovim, a Einsteinove osobne izjave pokazuju da se on fokusirao na nepotpunost, kao njegovu glavnu brigu.

U nešto kasnijim vremenima došlo je do novog zaokreta u ovom poslu. John Stewart Bell otkrio je dalje zanimljive rezultate (Bellov teorem i Bellova nejednakost) prilikom njegovog istraživanja Einstein-Podolsky-Rosenovog članka. Postoji razilaženje u mišljenjima u odnosu na zaključke koji su iz ovoga izvodljivi, u vezi s EPR analizom. Prema Bellu, kvantna nelokalnost time je ustanovljena, dok drugi u tome vide smrt determinizma.

Pregled

Što god da su bila njegova unutrašnja uvjerenja, Einstein se slagao da je kvantna teorija najbolja koja je trenutno na raspolaganju, ali on je tragao za potpunijim objašnjenjem, bilo da je ono više determinističko ili da je ono koje može fundamentalnijie objasniti razloge za probabilizme kvantne mehanike na jedan logičan način. On se nije mogao odreći vjerovanja da fizika opisuje zakone kojima se podčinjavaju realne stvari, niti se mogao odreći vjerovanja da ne postoji takvo objašnjenje koje bi u sebi sadržavalo kontradikcije, što ga je, između ostalog, dovelo do njegovih uspješnih objašnjenja fotona, relativnosti, atoma i gravitacije.

Bose-Einsteinova statistika

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bose-Einstein statistika

Indijski fizičar Satyendra Nath Bose koji je pomogao Einsteinu u njegovom radu razvitkom Bose-Einsteinove statistike i kondenzata.

Godine 1924., Einstein je primio kratko pismo od mladog indijskog fizičara po imenu Satyendra Nath Bose u kojem on opisuje svjetlost kao plin fotona i moli Einsteina za pomoć oko objavljivanja. Einstein shvaća da ista ta statistika može biti primijenjena i na atome i objavljuje članak na njemačkom jeziku (u to vrijeme lingua franca fizike) u kojem opisuje Boseov model i objašnjava njegove posljedice. Bose-Einsteinova statistika sada opisuje skupove takvih, identičnih čestica, cjelobrojnog spina, poznatih kao bozoni.

Bose-Einsteinov kondenzat je pojava otkrivena 1920., od strane Bosea i Einsteina, zasnovan na Boseovom radu o statističkoj mehanici fotona, koji je potom bio formaliziran i generaliziran od strane Einsteina. Prvi takav kondenzat u alkalnim plinovima proizveli su Eric Cornell i Carl Wieman 1995. na Sveučilištu Colorado, mada je Bose-Einsteinova kondenzacija bila opažana u superfluidnom heliju-4 još od 1930-ih. Einsteinove originalne skice ove teorije bile su ponovo otkrivene u kolovozu 2005. u biblioteci Sveučilišta u Leidenu.

Einstein je također pripomogao Erwinu Schrödingeru u razvoju kvantne Boltzmannove distribucije, mješavine klasičnog i kvantno-mehaničkog plinskog modela, ali je odbio Schrödingerovu pozivnicu da njegovo ime bude uključeno u ovaj rad jer je shvatio da će to biti manje značajno od Bose-Einsteinovog modela.

Einsteinov hladnjak

Patentni dijagram za Einsteinov hladnjak kojeg su zajedno patentirali Einstein i Leó Szilárd.

Godine 1926., Einstein i njegov bivši učenik Leó Szilárd zajednički su patentirali Einsteinov hladnjak. Američki patentni biro je nagradio Einsteina i Szilárda za ovaj hladnjak 11. studenog 1930. Patent pokriva termodinamičke cikluse rashlađivanja, koji omogućavaju hlađenje bez pokretnih dijelova, na konstantnom tlaku, s toplotom kao jedinim ulazom. Rashladni ciklusi koriste amonijak, butan i vodu.

Drugi svjetski rat

Kada je Adolf Hitler došao na vlast u siječnju 1933., Einstein je bio gostujući profesor na Sveučilištu u Princetonu, položaj koji je on preuzeo u prosincu 1932., na poziv američkog predavača Abrahama Flexnera. U 1933., nacisti donose Zakon o restauraciji civilne službe koji prisiljava sve sveučilišne profesire židovske nacionalnosti da napuste njihov posao i tijekom 1930-ih vodi se kampanja da se Einsteinovo djelo oslika kao židovska fizika, nasuprot njemačkoj ili 'arijevskoj fizici, koju predvode nobelovci Philipp Lenard i Johannes Stark. Podržani od strane SS-a, pobornici njemačke fizike objavljuju na sve strane objave i knjige u kojima sramote Einsteinove teorije i pokušavaju staviti njemačke fizičare koji poučavaju ove teorije na crnu listu. Einstein se odriče svoga njemačkog državljanstva i ostaje u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje mu je dan stan na stalno korištenje. On prihvaća položaj na novoosnovanom Institutu za napredne studije u Princetonu, New Jersey, gdje se koncentrira na razvoj ujedinjene teorije polja. Einstein postaje američki državljanin 1940., mada još uvijek zadržava i švicarsko državljanstvo.

Einstein-Szilárdovo pismo iz 1939. u vezi nuklearnog programa.

Godine 1939., uz Szilárda, Einstein šalje pismo američkom predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu zauzimajući se za proučavanje nuklearne fisije u vojne svrhe, zbog straha da bi nacistička vlada Njemačke mogla biti prva koja će proizvesti nuklearno oružje. Roosevelt počinje s malom istragom u vezi ovog problema koja će s vremenom prerasti u masivni projekt Manhattan. Einstein osobno nije bio uključen u ovaj projekt stvaranja prve atomske bombe, ali je ipak, prema tvrdnjama Linusa Paulinga, kasnije zažalio što je potpisao ovo pismo.

Međunarodni spasilački komitet bio je osnovan 1933., na zahtjev Alberta Einsteina, s ciljem da se pomognu protivnici Adolfa Hitlera.

Ujedinjena teorija polja

Einsteinovi istraživački napori, nakon razvitka opće relativnosti bili su primarno sastavljeni od dugačke serije pokušaja da uopći još više svoju teoriju gravitacije s namjerom ujedinjenja i pojednostavljenja osnovnih fizikalnih zakona, posebno zakona gravitacije i elektromagnetizma. Godine 1950., on opisuje taj rad, koji naziva ujedinjenom teorijom polja, u jednom članku objavljenom u znanstvenom časopisu Scientific American. Einstein je vođen svojom vjerom u jedinstveno porijeklo svih fizikalnih zakona.

Einstein je postajao sve više izoliran u ovim svojim istraživanjima opće teorije gravitacije i njegovi napori su u konačnom ostali bezuspješni. Konkretno, njegova potraga za ujedinjenjem fundamentalnih sila ignorirala je rad zajednice fizičara u većini (i obrnuto), gdje je posebno značajno otkriće jakih i slabih nuklearnih sila, koje nisu shvaćane kao nezavisne sve do otprilike 1970., što je petnaest godina poslije Einsteinove smrti. Einsteinova težnja za ujedinjenjem zakona fizike pod jednim jedinim modelom preživjela je do današnjih dana kroz namjeru da bude izgrađena jedna nova velika unifikacijska teorija.

Pozne godine

Einstein u svojim kasnijim godinama. Ovo je jedan od poslijednjih Einsteinovih portreta.

Godine 1948. Einstein je jedan od članova osnivačkog komiteta koji će prerasti u Sveučilište Brandeis. Iste godine, 11. veljače, Yousuf Karsh je napravio Einsteinov portret. Godine 1952., izraelska vlada predlaže Einsteinu da preuzme dužnost drugog izraelskog predsjednika. On odbija ovu ponudu uz poruku:

Wikicitati „Jako sam pogođen ponudom naše Države Izrael, no u isto vrijeme sam žalostan i posramljen što je ne mogu prihvatiti.”

Zanimljivo je da je to jedini slučaj da je nekom državljaninu Sjedinjenih Država bilo ponuđen položaj predsjednika neke strane države. Ovo Einsteinovo odbijanje možda ima neke veze s njegovim neodobravanjem nekih dijelova izraelske politike tijekom rata za neovisnost. U pismu koji je on potpisao, zajedno s drugim istaknutim Židovima u Sjedinjenim Državama on kritizira Oslobodilačku stranku koju vodi Menachem Begin zbog naci-fašističkih metoda i filozofije.[10] Dana 30. ožujka 1953., Einstein objavljuje prerađenu ujedinjenu teoriju polja.

Einstein umire u 1:15 poslije ponoći[11] u Princetonskoj bolnici[12] u Princetonu, New Jersey, 18. travnja 1955., u svojoj 76. godini života. Uzrok smrti bilo je unutarnje krvarenje, izazvano prskanjem aorte. Njegova opća teorija gravitacije ostaje tako nedovršena. Jedina osoba prisutna u trenutku njegove smrti bila je jedna medicinska sestra, koja je rekla da je on neposredno pred smrt promrmljao nekoliko riječi na njemačkom koje ona nije razumjela. Bio je kremiran bez ceremonije, istoga dana kad je i umro, u Trentonu, New Jersey, što je bilo u skladu s njegovim željama. Njegov pepeo je potom rasut na otvorenom prostoru.

Doktor Thomas Stoltz Harvey izvršio je autopsiju nad Einsteinom, pri čemu je odstranio i sačuvao njegov mozak. Harvey nije našao ništa neuobičajeno na njegovom mozgu, ali 1999., u novoj analizi koju je uradio tim sa Sveučilišta McMaster, otkriveno je da njegov tjemeni operkulum nedostaje i da je, kao kompenzacija tome, njegov donji parijetalni režanj 15% veći nego što je normalno.[13] Donji parijetalni režanj je odgovoran za matematičko mišljenje, vizualnu spoznaju prostora i slikovito prikazivanje pokreta. Einsteinov mozak također je sadržavao 73% više glija stanica od prosječnog mozga.

Uvjerenja

Religijski pogledi

Rabindranath Tagore, indijski Nobelovac i Mahatma Gandhi 1940. Tagore i Gandhi su bili veliki pacifisti i jako dobri Einsteinovi prijatelji, a 14. srpnja 1930. Einstein je održao razgovor s Tagoreom koji je i dan danas jako čitan.

Einstein je bio počasni član Racionalističkog novinskog udruženja, počevši od 1934. i bio je veliki poklonik Etničke kulture.[14] Bio je član i savjetodavnog vijeća Prvog udruženja humanista New Yorka.[15][16]

O religiji

Wikicitati „Ja sam zapao — mada sam bio dijete potpuno ireligioznih (židovskih) roditelja — u duboku religioznost, koja je, međutim, dostigla iznenadni završetak u uzrastu od dvanaest godina. [17]
Wikicitati „Ja ne mislim da su neophodni slučajevi u kojima su znanost i religija u prirodnoj suprotnosti. U stvari, ja mislim da ima veoma malo veze između ovo dvoje. Dalje, ja mislim da je znanost bez religije hroma i, u obrnutom smislu, da je religija bez znanosti slijepa. Oboje su značajni i zato trebaju raditi ruku pod ruku.[18]
Wikicitati „Židov koji odbaci usput svoju vjeru, ili koji čak preuzme neku drugu, još uvijek je Židov.[19]
Wikicitati „Znanost bez vjere je neuvjerljiva, a vjera bez znanosti slijepa!. [20]


Kao odrastao čovjek on je nazivao svoju religiju 'kozmičkim religioznim osjećajem.[21]

U Svijetu kako ga ja vidim on je napisao:

Wikicitati „Teško ćete naći bar jednog među vrstom dubokih znanstvenih umova bez naročitog religioznog osjećanja koje je njegovo osobno. Ali to je drugačije od religije naivnog čovjeka.”
Wikicitati „Najposlije, Bog je biće od koga traže nečiju želju da nagradi i kazni nečiji strah, sublimacija osjećanja bliskim onima koje gaji dijete prema svome ocu, biće u odnosu na koje neko stoji do određene mjere u osobnom odnosu, ma koliko duboko to bilo obojeno sa strahopoštovanjem.”
Wikicitati „Ali znanstvenik je opsjednut osjećajem za univerzalnu kauzalnost. Budućnost je, za njega, do svake sitnice jednako neophodna i određena kao i prošlost. Nema ničeg božanskog u moralnosti, to je čisto čovjekova stvar. Njegov religiozni osjećaj uzima formu ushićene zadivljenosti pred harmonijom prirodnih zakona, koji otkrivaju inteligenciju takve nadmoćnosti da, u usporedbi s tim, svako sistematsko razmišljanje i djelovanje ljudskih bića je sasvim beznačajna refleksija.[22]

Odazivajući se na telegramsko pitanje njujorškog rabina Herberta S. Goldsteina, 1929: 'Vjerujete li vi u Boga? Stop. Odgovorite mi u 50 riječi., Einstein odgovara Ja vjerujem u Spinozinog boga, koji otkriva samog sebe u zakonitoj harmoniji svijeta, ali ne u Boga čiji je vlastita briga vjera i činjenje ljudskih bića. Einsteinov odgovor sadržavao je samo 25 (njemačkih) riječi.

Znanstvena filozofija

U poglavlju Kopenhagensko tumačenje navedena je primjedba o neslaganju u pogledu Einsteinove trenutne pozicije u odnosu na kvantnu teoriju. Čuvena izjava Bog se ne igra s kockicama često je korištena da podrži mišljenje većine kako se njemu nije sviđala ova teorija zbog njenog indeterminizma.

Drugi navode slučajeve za jedan drugačiji pogled na ovo pitanje. Oni napominju da se izjava o kockicama iz 1926. pojavljuje u vrijeme kada je kvantna teorija tek u prvoj godini svoga otkrića i da u sljedećih 30 godina njegovog života teško bi se mogao naći neki njegov sličan komentar o ovome. Umjesto toga Einstein se koncentrira na konceptualno nezavisan problem nepotpunosti kvantne mehanike. Njegovo ukazivanje na nepotpunost iskazano je u njegovom EPR članku iz 1935., kao i u misaonom pokusu Registracijska traka Geigerovog brojača iz 1949. Dodatna potvrda protiv Einstein-determinist gledišta je i Paulijeva izjava: On odbija da je ikada koristio, kao kriterij prihvatljivosti neke teorije, pitanje "Je li ona rigorozno deterministička?".

U korist determinističkog viđenja su sljedeće Einsteinove izjave:

Wikicitati „Ali znanstvenik je opsjednut osjećajem za univerzalnu kauzalnost. Budućnost je, za njega, do svake sitnice neophodna i određena kao i prošlost. [23]

Kao i:

Wikicitati „Ljudi poput nas, koji vjeruju u fiziku, znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ništa drugo nego tvrdoglavo postojana iluzija.[24]

Njegova privrženost Schopenhaueru trebala bi se također spomenuti:

Wikicitati „Ja ne vjerujem u slobodu volje. Schopenhauerove riječi: “Čovjek može činiti što hoće, ali ne može željeti ono što želi” pratile su me u svim situacijama u mome životu i pomirile me s djelovanjima drugih ljudi čak i kada su ona bila prilično bolna za mene samog. Ova svijest o nedostatku slobodne volje sačuvala me je od toga da previše ozbiljno shvatim samoga sebe kao i moje prijatelje kada su djelovali i odlučivali individualno, a sačuvala me je i da ne izgubim svoje živce.[25]

Einstein je vjerovao da svaki istinski teoretičar uvijek zauzima i poziciju metafizičara bez obzira što radio:

Wikicitati „Ja vjerujem da je svaki istinski teoretičar neka vrsta pripitomljenog metafizičara, bez obzira koliko čistim pozitivistom on samoga sebe smatrao. Metafizičar vjeruje da je ono što je logički jednostavno također i realno. Pripitomljeni metafizičar vjeruje da nije sve ono što je logički jednostavno istovremeno i uključeno u iskustvenu realnost, ali da se zato sveukupnost svih čulnih iskustava može razumjeti na bazi konceptualnog sustava izgrađenog na premisama velike jednostavnosti.[26]

Sljedeća opća ocjena je dana od strane njegovog kolege Nathana Rosena:

Wikicitati „Ja mislim da je stvar koja me je kod njega najviše impresionirala bila jednostavnost njegovog mišljenja i njegova vjera u sposobnost ljudskog uma da razume djelovanja prirode. Kroz cijeli svoj život, Einstein je vjerovao da je ljudski razum sposoban da nas dovede do teorije koja će nam omogućiti ispravan opis fizičkih pojava. U izgrađivanju teorija, on je imao pristup sličan pristupu jednog umjetnika; on je žudio za jednostavnošću i ljepotom (a ljepota je za njega bila, na kraju krajeva, opet u suštini jednostavnost). Krucijalno pitanje koje bi on pitao, dok je odvagivao neke od elemenata teorije bilo je: "Da li je ovo razumno?" Bez obzira kako uspješnom bi se neka teorija činila, ukoliko bi mu se učinilo da ona nije i razumna (njemačka riječ koju je on koristio bila je "vernunftig"), on bi bio uvjeren da ta teorija ne može osigurati zaista fundamentalno razumijevanje prirode.[27]

Politički pogledi

Einstein je za sebe smatrao da je mirotvorac (pacifist) [28] i humanist, a u kasnijim godinama i socijaldemokrat. On je jednom rekao:

Wikicitati „Ja mislim da su gledišta Mahatme Gandhija najviše prosvjetiteljska od gledišta svih političkih ličnosti našeg vremena. Mi treba težiti ka tome da činimo stvari koje su u njegovom duhu, ne koristeći nasilje u borbi za našu stvar i ne sudjelujući u bilo čemu za što mislimo da je zlo.”

Duboko impresioniran Gandhijem, Einstein je jednom o Gandhiju rekao:

Wikicitati „Generacije koje dolaze teško će moći povjerovati da je takav čovjek od krvi i mesa ikada hodao po ovoj planeti.”

Einsteinova gledišta ponekad su bila kontroverzna. U članku iz 1949., pod naslovom Zašto socijalizam?,[29] Albert Einstein opisuje grabežljivu fazu razvoja čovječanstva na primjeru kaotičnog kapitalističkog društva, kao izvora zla koje će nadvladati. On ne odobrava totalitarne režime u Sovjetskom Savezu ili drugdje i iznosi dokaze u prilog socijaldemokratskom sustavu koji treba kombinirati plansku ekonomiju s dubokim poštovanjem za ljudska prava. Einstein je bio suosnivač Njemačke demokratske stranke i član AFL-CIO udruženog s Američkim savezom nastavnika.

Einstein je u velikoj mjeri bio uključen i u Američki pokret za ljudska prava. Bio je blizak prijatelj s Paulom Robesonom preko 20 godina. Einstein je bio član nekoliko grupa za ljudska prava (uključujući prinstonski odjeljak NAACP-a) od kojih su mnoge bile pod vodstvom Paula Robesona. On je zajedno s Paulom Robesonom bio dopredsjednik Američkog kršćanskog pohoda za zaustavljanje linčovanja. Kada je DuBois, tijekom McCarthyjeve ere, u svojoj 80-toj godini bio optužen da je komunistički špijun, Einstein se dobrovoljno prijavio da na ovome suđenju svjedoči u korist njegovog karaktera. Ovaj proces je ubrzo završen nakon što je objavljeno da će se Einstein na njemu pojaviti u ovom svojstvu. Einsteinove riječi da je rasizam najveća bolest Amerike često su citirane.

FBI je u svojim arhivama držao 1 427 datoteka o Einsteinovim aktivnostima i preporučivao je da mu se zabrani useljenje u Sjedinjene Države, po osnovu Čina o isključenju stranaca, navodeći da Einstein vjeruje u, savjetuje, brani ili poučava doktrine koje, u zakonskom smislu, kao što je sudski dokazano u drugim slučajevima, mogu izazvati nezaustavljivo srljanje države ka anarhiji, što bi imalo za rezultat postojanje države samo na papiru. Pored ostalih optužbi Einsteinu se stavlja na teret također i da je bio član, pokrovitelj, ili u vezi s trideset četiri komunistička pokreta između 1937. i 1954. i da je također bio počasni predsjednik tri komunističke organizacije. [30] Mnogi od dokumenata iz ovih datoteki nisu ni bili napisani od strane FBI-a, nego su predstavljali dojave FBI-u koje su bile poslane uglavnom od strane građanskih političkih grupacija.

Einstein sa svojom drugom suprugom Elsom i cionističkim vođama Haimom Weizmannom, njegovom suprugom Dr. Verom Weizmann, Menahemom Usiškin i Ben-Zionom Mosinsonom u New Yorku 1921.

Einstein je bio protivnik tiranskog oblika vladavine i zbog tog razloga (i židovskog porijekla) usprotivio se i nacističkom režimu i napustio je Njemačku ubrzo nakon što je on došao na vlast. U isto vrijeme, Einsteinov nećak Carl Einstein koji je bio anarhist, dijelio je s njim mnoga njegova gledišta i borio se protiv fašizma u Španjolskom građanskom ratu. Einstein je u početku bio pristalica stvaranja atomske bombe, ne želeći da se Adolf Hitler dočepa ovoga oružja prvi. Da bi se u tome osigurao on je zajedno s Leom Szilárd (Szilárd je vjerojatno i napisao ovo pismo) uputio pismo predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu, datirano 2. kolovoza 1939., neposredno prije početka Drugog svjetskog rata u kojem su ga ohrabrivali da započne program stvaranja nuklearnog oružja. Roosevelt je na to odgovorio uspostavljanjem Komiteta za istragu upotrebe uranija kao oružja, što je za par godina dovelo do stvaranja projekta Manhattan.

Po završetku rata, međutim, Einstein se počeo zalagati za nuklearno razoružanje i za svjetsku vladu:

Wikicitati „Ja ne znam kako će Treći svjetski rat biti vođen, ali znam da će se u četvrtom svjetskom ratu ljudi tući toljagama i kamenjem.[31]
Einstein na novčanici od 5 izraelskih liri.

Dok je Einstein podržavao cionizam u kulturološkom smislu, on je često izražavao rezerve u pogledu njegove primjene u smislu nacionalizma. Tijekom govora održanog u hotelu u New Yorku, on je pred okupljenim slušateljima rekao:

Wikicitati „Moja svijest o suštinskoj prirodi Judaizma odbija ideju židovske države s granicama, vojskom i određenom mjerom zemaljske vlasti ma kako skromna ona bila. Ja se bojim da će se unutrašnje urušavanje Judaizma nastaviti.[32]

On je također potpisao otvoreno pismo objavljeno u Timesu u kojem se strogo kritizira Menachem Begin i njegova nacionalistička stranka, posebno zbog tretmana domorodačkih Arapa u Deir Jasin masakru od strane strankine prethodnice Irguna.

Unatoč ovoj njegovoj rezerviranosti, Einstein je aktivno sudjelovao u uspostavljanju židovskog sveučilišta u Jeruzalemu. Kasnije, 1952., Einsteinu je ponuđeno da bude drugi predsjednik tek stvorene države Izrael, ali je on to odbio, rekavši da mu za to nedostaju neophodne radne sposobnosti. Ipak, Einstein je bio duboko posvećen blagostanju države Izrael i židovskog naroda sve do kraja svog života.

Albert Einstein je bio u bliskoj vezi s planovima za stvaranje, kako su ga novine nazvale, sveučilišta koje bi financirali Židovi iz 19. kolovoza 1946., kao i s obavještenjem o osnivanju Fondacije za više studije Albert Einsteinove, Inc. do 22. lipnja 1947., kada on povlači svoju podršku i ne dozvoljava fondaciji korištenje njegovog imena. Već spomenuto sveučilište otvoreno je 1948. kao Sveučilište Brandeis.

Einstein se, zajedno s Albertom Schweitzerom i Bertrandom Russellom, borio protiv nuklearnih bombi kao i njihovih testova. Kao njegov posljednji javni čin, i samo dan prije njegove smrti, on je potpisao Russell-Einsteinov manifest, koji je doveo do Pugwashove konferencije o znanosti i svjetskim poslovima.

Državljanstvo

Sudac Phillip Forman predaje Einsteinu papir kojim potvrđuje da je Einstein američki državljanin; 1. listopada 1940.

Einstein je po rođenju bio njemački državljanin, ali je sa 17 godina, 28. siječnja 1896., na vlastiti zahtjev i uz odobrenje oca, razriješen njemačkog državljanstva. Sljedećih pet godina bio je bez državljanstva do 21. veljače 1901., kada stiče švicarsko državljanstvo, kojega se nikada nije odrekao. Stekao je prusko državljanstvo 14. travnja 1914. kada je stupio u prusku civilnu službu. Zbog političke situacije i progona Židova u nacističkoj Njemačkoj, u ožujku 1933. napušta civilnu službu, čime je izgubio i prusko državljanstvo. Dana 1. listopada 1940. Einstein je postao državljanin Sjedinjenih Američkih Država i do smrti je ostao dvojni državljanin (SAD i Švicarske).[33]

Popularnost i utjecaj na kulturu

Prema Top listi najutjecajnijih osoba u povijesti, on je najveći znanstvenik dvadesetog stoljeća i jedan od najsuperiornijih intelektualaca svih vremena.[34] Einsteinova popularnost je također dovela do široko rasprostranjenog korištenja njegovih slika u svrhu oglašavanja i prodavanja robe, uključujući i registraciju Alberta Einsteina kao zaštitnog znaka.

Zanimljivosti

Albert Einstein je postao tema mnogobrojnih romana, filmova i drama, uključujući Jean-Claude Carrierov francuski roman iz 2005., Einstein, molim vas (fr. Einstein S'il Vous Plait), Roegov film Beznačajnost (fr. Insignificance), Schepisijev film I.Q. (gdje ga je glumio Walter Matthau), Lightmanovu zbirku Einsteinovi snovi i Martinovu komediju Picasso na Lapen Agileu (eng. Picasso at the Lapin Agile). On je bio i tema Glassove opere iz 1976., Einstein na plaži.

On je također često korišten kao model za oslikavanje likova ludog znanstvenika u raznim djelima i romanima, jer njegov karakter i prepoznatljiva frizura sugeriraju ekscentričnost ili čak i ludilo, zbog čega je naširoko kopiran ili karikiran. Suradnik časopisa TIME, Frederic Golden, rekao je da je Einstein ostvarenje snova svih karikaturista.[35]

Na Einsteinov 72. rođendan, 1951., fotograf UPI-ja (United Press International) Arthur Sasse pokušavao ga je nagovoriti da se nasmiješi u kameru. Pošto je to već učinio mnogo puta tog dana, Einstein je umjesto osmjeha isplazio svoj jezik.[36] Ova slika postala je jako poznata zbog njenog kontrasta genijalnog znanstvenika koji se prikazuje u trenutku svoje lakomislenosti. Yahoo Serious, australski filmaš, koristio je ovu fotografiju kao inspiraciju za svoj film Mladi Einstein.

Spekulacije i kontroverze

Postoji bezbroj spekulacija kojim se sugerira da je Einstein bio slab učenik, spor u učenju ili da je imao neki oblik autizma (kao što je visoko-funkcionalni autizam) ili Aspergerov sindrom, disleksiju ili nedostatak pažnje uslijed hiperaktivnog poremećaja. Prema biografiji koju je napisao Abraham Pais (strana 36, između ostalih), sve ove spekulacije su neosnovane. Neki istraživači periodično su davali drugačije tvrdnje,[37] ali većina povjesničara i doktora su sumnjičavi po pitanju retrospektivne medicinske dijagnoze, posebno kod kompleksnih oboljenja, a u slučaju ADHD radi se i o kontroverznom stanju zdravlja. Ispitivanja Einsteinovog mozga nakon njegove smrti nisu dala nikakav presudan dokaz za bilo koje od ovih stanja.

Einsteinova maturalna svjedodžba.

Često ponavljana priča da je Einstein tijekom svog školovanja imao slabu ocjenu iz matematike je netočna. Naprotiv, Einstein je uvijek pokazivao veliki talent iz matematike, a kada je stekao svoju diplomu imao je najveće moguće ocjene (6/6) upravo iz algebre, geometrije i fizike.[38] Sustav ocjenjivanja u Švicarskoj, gdje je 6 najbolja ocjena možda je mogao izazvati konfuziju u usporedbi s njemačkim sustavom gdje je 1 najbolja ocjena. Kada je imao 15 godina, međutim, Albert Einstein je dobio slabe ocjene iz povijesti, jezika i zemljopisa.[39]

Što se tiče Einsteinovog zakasnjelog razvoja govora (ovo je samo po sebi argument protiv spekulacija da je imao Aspergerov sindrom jer klinički opis ovog sindroma ne uključuje zakasnjeli razvoj govora), pojedini spekuliraju da je on imao vrstu selektivnog mutizma, pa je zbog toga odbijao govoriti dok nije bio u stanju sastavljati kompletne rečenice. Mada se ova verzija uklapa u profil osjetljivog perfekcionista (kada je Einstein progovorio, on bi obično meko uvježbavao ono što bi htio reći prije nego što bi to jasno i glasno i izgovorio), to se zbog nečega povezuje sa selektivnim mutizmom - kao što je sada poznato - to se više ne smatra stanjem dobrovoljne šutljivosti već se povezuje s pojedincima koji imaju verbalne sposobnosti, ali nisu u stanju govoriti u određenim socijalnim situacijama.[40] Ovo se ne može primijeniti na Einsteina koji nije mogao uopće govoriti do vremena kada je to počeo svojevoljno raditi.

Počasti i priznanja

Einsteinov kip u Granadi.

Einstein je posthumno primio veliki broj priznanja. Među njih spadaju:

  • godine 1999. proglašen je za osobu stoljeća u anketi magazina TIME,
  • UNESCO je 2005. proglasio Svjetskom godinom fizike u čast stogodišnjice objavljivanja Einsteinovih radova iz Anni Mirabilis,
  • po narudžbi Nacionalne akademije znanosti SAD-a, u njenom kampusu u Washingtonu podignuta je monumentalna brončana skulptura Alberta Einsteina.

Među mnogim stvarima koje su nazvane po Einsteinu su:

Einsteinovi radovi

Einstein je tijekom svog života objavio preko pedeset znanstvenih radova. Također je objavio i nekoliko radova koji se ne bave znanošću, uključujući O cionizmu (1930.), Zašto rat? (1933., zajedno sa Sigmundom Freudom kao koautorom), Svijet kako ga ja vidim (1934.) i Izvan mojih poznih godina (1950.).

Djela

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Albert Einstein.
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Albert Einstein

Glavna djela Alberta Einsteina su:

  • Teorija Brownovog gibanja;
  • Elektrodinamika tijela u gibanju (njem. Zur Elektrodynamik bewegter Körper, 1905.);
  • Temelji opće teorije relativnosti (njem. Grundlage der allgemeinen Relativitätstheorie, 1916.);
  • O posebnoj i općoj teoriji relativnosti;
  • Evolucija fizike;
  • Moja slika svijeta;
  • Jedinstvena teorija polja (eng. Unified Field Theory, 1929.)
  • Značenje relativnosti (eng. The Meaning of Relativity, 1953.);
  • Ideje i mišljenja.

Reference

  1. "Einstein najveći", BBC, objavljeno 29. studenog 1999.
  2. Einstein najbolji fizičar. Institute Of Physics pristupljeno 28. rujna 2006.
  3. Einstein, Albert, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  4. A. Einstein, B. Podolsky i N. Rosen, Phys. Rev. 47, str. 777 (1935.)
  5. M. Born (urednik), Born-Einsteinova pisma, str. 221 (Macmillan, London (1971.)).
  6. A. Einstein, B. Podolsky, N. Rosen, Phys. Rev. 47 777 (1935.)
  7. P.A. Schilpp, Ed. Albert Einstein, Filozof-znanstvenik, Tudor, N.Y. (1949.).
  8. Schilpp, str. 671
  9. The Economist - 100 godina Einsteina
  10. Einsteinovo pismo NY Timesu, 4. prosinca 1948.
  11. neuroznanost za djecu - "Što je bilo s Einsteinovim mozgom?"
  12. Einstein na Princetonu
  13. BBC News : Sci/Tech : Zašto je veličina bila važna za Einsteina pristupljeno 21. studenog, 2005.
  14. The Humanist Way: An Introduction to Ethical Humanist Religion pristupljeno 25. veljače, 2006.
  15. Charles Francis Potter pristupljeno 14. svibnja, 2006.
  16. Genesis of a Humanist Manifesto pristupljeno 14. svibnja, 2006.
  17. EinsteinAndReligion.COM/freethink.html
  18. Peter A. Bucky, et. al., The Private Albert Einstein (Kansas City, 1992), str. 85.
  19. Peter A. Bucky, et. al., The Private Albert Einstein (Kansas City, 1992), str. 87.
  20. {{ }}
  21. Science and cosmic religion
  22. Einstein and religion
  23. EinsteinAndReligion.COM/sciencereligious.html
  24. SpeakingOfFaith.PublicRadio.ORG/programs/einsteinsgod/unheardcuts.shtml
  25. EinsteinAndReligion.COM/credo.html
  26. leiwen.tripod.com/eingra.htm Arhivirano s izvorne stranice 12. travnja 2001.,
  27. Nathan Rosen str. 649 u djelu Einstein: The Life and Times Avon Books, New York 1971.
  28. Einstein : American Museum of Natural History pristupljeno 21. studenog, 2005.
  29. Einstein, Albert. "Zašto socijalizam?", Monthly Review, objavljeno svibanj 1949. pristupljeno 2006.
  30. FBI - Freedom of Information Privacy Act Arhivirano s izvorne stranice 10. kolovoza 2004., pristupljeno 21. studenog, 2005.
  31. Calaprice str. 173. Postoje i druge, slične, verzije citata.
  32. Algemeiner.com - "Smrt modernog cionizma?" - Simon Jacobson
  33. Einsteinova državljanstva na einstein-website.de pristupljeno 4. listopada, 2006.
  34. npr. The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History - Michael H. Hart; 1992.; Citadel Press ISBN 0-8065-1350-0
  35. TIME 100: Osoba stoljeća - Albert Einstein
  36. mental_floss library pristupljeno 21. studenog, 2005.
  37. See, i.e., Einstein i Newton 'su imali autizam'
  38. Reprodukcija Einsteinove mature iz Rosenkranza, str. 29. Jedini predmet koji je pao bio je francuski jezik, gdje je imao ocjenu 3/6.
  39. Encyclopaedia Britannica. 15. izdanje. Knjiga 18. "Albert Einstein". str. 155
  40. Johnson, Maggie (2001.). "The Selective Mutism Resource Manual", Speechmark. ISBN 0-86388-280-3
  41. Medicinski fakultet Albert Einstein na Sveučilištu Yeshiva pristupljeno 21. studenog, 2005.
  42. Medicinski centar Albert Einstein pristupljeno 21. studenog, 2005.